U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencije za odgoj za obrazovanje, u subotu, 19. studenoga 2016. održan je prvi ovogodišnji nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi.
U velikoj dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se 250 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije kako bi, uz nazočnost desetak profesora hrvatskog jezika i književnosti, kroz dva tematska predavanja i jednu pedagošku radionicu sudjelovali u stručnom usavršavanju na temu: Vjeronauk u korelaciji s Hrvatskim jezikom i književnošću.
Nakon zajedničke molitve koju je, uz glazbeno-vokalnu pratnju Ivana Bošnjaka predvodila s. Dolores Brkić iz II. splitske gimnazije, u rad stručnog skupa sudionike je uveo don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda. Govoreći o važnosti plodne suradnje između vjeronauka i hrvatskog jezika i književnosti predstojnik je istaknuo zajedničke točke dvaju nastavnih predmeta kroz metodički pristup i obradu književnih tekstova, napose onih biblijskih koji osim one teološke imaju i izrazitu umjetničku vrijednost. Stoga je važno pokazati otvorenost prema ostalim znanstvenim disciplinama koje mogu dodatno obogatiti nastavu vjeronauka, kazao je don Josip Periš.
Prvo predavanje, pod naslovom Usmjereno čitanje književnih tekstova, održao je dr. sc. Srećko Listeš, sveučilišni profesor medijske kulture i savjetnik za hrvatski jezik i književnost u splitskoj podružnici Agencije za odgoj i obrazovanje. Govoreći o krizi čitalačke kulture i sve raširenijoj simplifikaciji interpretacije književnih tekstova prof. Listeš je istaknuo kako se na području književne analize u sklopu nastave hrvatskog jezika i književnosti ništa nije promijenilo još od 1955. godine. Bilo da se radi o pozitivističkom, psihoanalitičkom ili hermeneutičkom pristupu u tumačenju književnog teksta, sve više jača praksa sažimanja književnih tekstova koja čitanje cjelovitog teksta potiskuje na periferiju metodološkog sustava nastave hrvatskog jezika i književnosti. Ovaj je problem posebno vidljiv u prijedlogu novog kurikuluma za predmet Hrvatski jezik i književnost gdje su se epohalna djela iz kanona hrvatske književnosti poput Marulićeve „Judite“ pokušala zamijeniti suvremenom literaturom na tragu pornografskog izričaja. Time se zapravo fenomen čitalačke krize povezuje uz krizu ukusa koja kršenje općih moralnih vrijednosti prikazuje kao pravo pojedinca na izbor školske literature. S obzirom da se iz cjelokupnog sustava hrvatskog obrazovanja sve više izostavlja njegova odgojna dimenzija, ne čudi činjenica svođenja čitanja na puko dekodiranje i evidenciju tekstualnih odlomaka što dodatno onemogućuje izgradnju stavova i vrijednosti kod djece i mladih, kazao je Srećko Listeš, istaknuvši važnost vjeronauka i hrvatskog jezika kao dvaju ključnih humanističkih predmeta koja upravo čitanjem i obradom teksta još uvijek mogu sačuvati odgojnu dimenziju škole. Pristup u radu s tekstom, prema mišljenju predavača, trebao bi se stoga temeljiti na metodi usmjerenog čitanja kroz opažanje i bilježenje detalja iz teksta, uključujući retorička svojstva, ustrojbene sastavnice i kulturalni kontekst te tumačenje osobnih zabilježbi kroz prikupljanje podataka i razmišljanje o njihovoj poruci.
Nakon tematske rasprave te obavijesti iz Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje uslijedilo je i drugo predavanje koje je na temu Izbor i primjena književnih tekstova religiozne tematike u nastavi vjeronauka održao prof. don Vedran Torić, profesor hrvatskog jezika i književnosti u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ u Splitu. Njegovo predavanje temeljilo se na pronalasku religijskih motiva u obveznoj školskoj lektiri te njihovoj interpretaciji koja potiče učenike na artikulaciju njihovih stavova i kritičkog mišljenja. Na primjeru Dostojevskog, Tolstoja, Kranjčevića i Ujevića prof. Torić je govorio o književnosti kao umjetnosti riječi koja počiva na istinitom, lijepom, plemenitom i dobrom. Umjetnost treba služiti katarzi i oponašanju stvarnosti na nov i originalan način. Uživljavajući se u likove iz književnosti učimo se toleranciji i prihvaćanju pronalazeći u drugima Isusa Krista, utjelovljenu Riječ Božju. Poput sv. Ivana koji se na Posljednjoj večeri oslonio na Kristove grudi želeći osluhnuti Riječ života, i mi čitajući neko književno djelo osluškujemo srce autora i suobličujemo se s njim, kazao je don Vedran Torić. O važnosti odgoja djece i mladih te razvijanju njihovog pozitivnog odnosa prema životu predavač je govorio kroz analizu Danteovog „Pakla“, Salingerovog „Lovca u žitu“ te Augustinovih „Ispovijesti“. Poruke tih književnih djela, kako je kazao, pomažu nam u čuvanju naših snova i nadanja te gajenju vjere u ljudsku dobrotu i pouzdanja u Boga koji nas ljubi bez obzira na naše slabosti i grijehe.
Praktični dio nadbiskupijskog stručnog skupa odvijao se kroz pedagošku radionicu na temu Modeli usmjerenog čitanja na primjerima Đure Sudete i Dubravka Horvatića koju su, u devet skupina, pripremili i vodili profesori i profesorice hrvatskog jezika i književnosti: Silvana Bampa-Listeš, Helena Budimir, Renata Kovačić, Neda Lelas, Žana Majić, Vesna Samardžić, Marina Utrobičić, Drinka Bedalov i Vedran Torić. Na primjerima dvaju književnih djela sudionici radionice primjenjivali su metodu usmjerenog čitanja kroz otkrivanje strukturnih i sadržajnih obrazaca teksta te primjenu njegovih kulturoloških, tekstualnih i vrijednosnih okvira.
Petar Kelvišer