Budni budite - priča o napasti Novo!
0 preuzimanja
Drevna legenda priča o tri vražićka koja su došla na zemlju napastovati ljude i odvući ih u propast.
Prvi reče: Ja ću ljudima dokazivati da nema Boga.
Sotona reče: Dokazivanjem ćeš malo koga pridobiti. Ljudi slute da Bog postoji.
Skloni su u srcu vjerovati u Božju opstojnost. To im nikad nećeš iščupati iz srca.
Drugi reče: Ja ću ljudima govoriti da nema pakla i da se ne moraju bojati kazne za svoje grijehe.
Sotona reče: Mudri ljudi oduvijek znaju da pakao postoji i da svako zlodjelo povlači kaznu za sobom!
Treći reče: Ja ću ljude uvjeriti kako se sve može odgoditi. Kako se sve što se ovdje i sada čini odlaže u vječnost da se na kraju i zaboravi.
Ti si pravi! Primi se posla! zadovoljno će Sotona.
G. Wisenborn
| Pregleda: | 2375 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Bi li pobjegao?
Nakon što pročitaš ovo pismo postavi si pitanje: "Bi li pobjegao?" Zamisli da se ovo sada događa - upravo tebi...
Ruža - cvijet pun trnja
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu.
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Mnogi ljudi kad pogledaju u sebe vide samo trnje - vlastite nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale koje im je Bog dao.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomogneš li nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek... iznova...
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu.
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Mnogi ljudi kad pogledaju u sebe vide samo trnje - vlastite nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale koje im je Bog dao.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomogneš li nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek... iznova...