Priča o istini - Stjepan Lice Novo!
0 preuzimanja
Neki je čovjek uvijek i zbog svega plakao. Nije bilo ničega što ga ne bi moglo rasplakati. Od pregažena mrava do klaunova u cirkusu, u svemu je vidio razlog za plakanje. Jednog dana ljudi mu rekoše: - Otiđi od nas. Tvoj plač ne nalikuje našem plaču. Različit si od svih nas i tvoja nam prisutnost nije ugodna. Bolje je da odeš sam nego da te mi protjeramo.
I tako čovjek ode.
Drugi se čovjek uvijek i zbog svega smijao. Sve, baš sve, moglo ga je nasmijati. Od malog prsta do pogreba, u svemu je vidio razlog za smijeh. Jednog dana ljudi mu rekoše: - Otiđi od nas. Tvoj smijeh nije poput našega smijeha. Različit si od svih nas i nije nam drago što si s nama. Otiđi prije nego što te protjeramo.
I čovjek ode.
Kad su se susreli, reče prvi: - Ljudi su me otjerali jer nisu razumjeli moj plač. Ali, u tvojem smijehu ja osjećam svoj plač.
Drugi reče: Mene su otjerali zbog mojeg smijeha. Nisu ga znali shvatiti. ali, u tvojem plaču ja prepoznajem svoj smijeh.
I pođoše zajedno.
Stjepan Lice
| Pregleda: | 2009 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Gospodine, želio bih steći hrabrost da gradim mostove između mene i onih koje ne uspijevam i ne znam razumjeti, koji mi ne vjeruju ili me iznevjeriše; između mene i onih s kojima sam u sukobu.
Na putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi pijeska. Rijeka je zastala od straha.