Lav u zatvoru Novo!
0 preuzimanja
Uhvatili su nekog lava i bacili ga u koncentracijski logor gdje je, na svoje iznenađenje, našao druge lavove koji su tamo bili godinama, neki od njih cijeli život, jer su se tamo i okotili. Brzo je upoznao društvene aktivnosti lavljeg logora. Bili su podijeljeni u skupine. Jedna se grupa sastojala od onih koji su privatno vlasništvo htjeli pretvoriti u opće; druga je bila poslovna skupina; jedna pak kulturna, čiji je cilj bio vjerno čuvati običaje, predaju i povijest onih vremena kad su lavovi bili slobodni; druge su skupine bile religiozne - sastajale su se uglavnom zato da pjevaju dirljive pjesme o budućoj džungli u kojoj neće biti ograde; neke su grupe privukle one koji su po naravi bili literati i umjetnici; neke su bile revolucionarne - one bi se sastajale da planiraju pobunu protiv onih koji su ih uhvatili ili protiv drugih revolucionarnih skupina. Povremeno bi izbila revolucija i tada bi jedna grupa uništila drugu, ili bi čuvari bili pobijeni, a zatim bi na njihovo mjesto došli drugi. Kako je istraživao okolicu, pridošlica opazi lava koji je izgledao uvijek uronjen u svoje misli, samac koji nije pripadao nijednoj skupini i od svakog se držao po strani. Bilo je nešto neobično u tom lavu što je u drugima budilo divljenje i općenito neprijateljstvo, jer je njegova prisutnost budila strah i sumnju u samog sebe. On reče pridošlici: "Nemoj pristupiti ni jednoj skupini. Te bijedne budale bave se svim i svačim, samo ne bitnim." "A što je to?" upita pridošlica. "Ispitati narav ograde."
Zavirimo u svoju nutrinu, ispitajmo svoju ljudsku narav i postanimo svjesni da nas iza tjelesne ograde čeka vječnost.
| Pregleda: | 913 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe,
i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.
Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.
I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.
Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”
Jednom je đavao odlučio prodati sve alate iz svog arsenala i stoga ih je uredno posložio da ih svi vide. Kolekcija je bila impresivna: blistavi bodež Zavisti, pila Gnjeva, kliješta Pohlepe, otrovne strijele Pohote i Požude. Bilo je tu alata Straha, Gordosti i Mržnje, i na svima se nalazilo papirić s nazivom i cijena.
Odvojen od svih ostalih alata nalazio se mali i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv RAVNODUŠNOST.
A cijena ovog alata bila je veća od svih ostalih zajedno.
Neki prolaznik upitao je đavla zbog čega tako skupo cijeni taj čudni klin.
- Cijenim ga više od svega – odgovorio je đavao. – Jer je to jedini instrument u mom
arsenalu, na koji se mogu osloniti kad svi ostali zakažu. Ako mi uspije zabiti ovaj klin u čovjekovu glavu on mi otvara vrata za sve ostale instrumente.