Rezultati pretraživanja

Hodočasnik

U lijepu dvorcu od kojega nije ostao ni kamen na kamenu živio nekoć vrlo bogat vitez. Mnogo je novaca potrošio da uresi dvorac; malo je kome dobra činio. Prolazio onuda siromašni putnik hodočasnik.

Tajna posebnih ključeva

Jučer ste uspjeli riješiti neki problem. Danas je pred vama novi. Hoćete li upotrijebiti jučerašnje rješenje?

Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji

Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
sveta-lucija-siracusa-kipVeć su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.
- Oči su ti sjajne poput zvijezda - reče Luciji umjesto pozdrava.
Djevojka naglo spusti vjeđe. Osjeti drhtaj duboko u utrobi kao od nekog potmulog straha. Htjela bih da se zanosi mojom dušom, pomisli, a ne tijelom. Ako ga moje oči zavode, bolje da mu ne dadnem priliku da ih motri.
- Mnogo toga moram obaviti - reče. Budi tako dobar pa nas pohodi za tjedan dana!
Mladić razočarano uzdahne, ali se pokori Lucijinoj želji.
A ona, ustrašena osjećajima koje je jasno razabirala u zaručniku, odluči svoj dio imanja razdijeliti sirakuškoj sirotinji. Ljubi li moje srce, neće se obazirati na siromaštvo, umovala je.
Cijele sedmice odnosila je iz kuće sve što bijaše imalo vrijedno: haljine od skupocjenih tkanina, obuću od najfinije kože, slike i sagove, vaze i vezove, porculansko posuđe i komade namještaja od sandalovine i ebanovine s intarzijama od bjelokosti. Naposljetku isprazni i škrinju s novcem te sve razda ubogarima. tako u kući ostade samo najnužnije.
Osmoga dana ponovno je pohodi zaručnik.
- Čemu otezati? Vrijeme je da uglavimo dan vjenčanja - reče. - S tvojim imanjem i onim što mi dadne otac započet ću velik posao i... - zastade u besjedi zaprepašteno se ogledavši po praznoj sobi, a onda krikne: - Ta gdje su slike, sagovi i namještaj?
- Kod onih kojima pripada - mirno odgovori Lucija.
- Što si rekla?
- To što si čuo! - odsiječe Lucija. - Gospodin Isus kaže: Ako hoćeš biti savršen, razdaj sve što imaš siromasima i kreni za mnom.
- Isus? Onaj Židov što ga razapeše kao razbojnika u Jeruzalemu? Što je zaludio narod da mu vjeruje i da više ne žrtvuje našim bogovima? - bješnjeo je zaručnik. - To neću trpjeti! Idem u sudište pa ću te prijaviti. Vidjet ćemo hoće li ti pomoći tvoj raspeti uzor!
Posve pomračena srca zaručnik odjuri i prijavi Luciju vlastima kao kršćanku koja se odmetnula od cara i državne vjere. Od rimskih bogova.
Ni sat poslije njegova odlaska stigoše vojnici da odvedu Luciju u mučilište. Svežu je konopcima za volovski jaram. Ali koliko su god tukli životinje da povuku, one se nisu uspijevale pomaknuti s mjesta. Tada upravitelj zapovjedi da djevojku spale tu gdje je zatekoše. Naslagaše drva i potpališe oganj. Ali nijedan plamičak ne htjede se dotaknuti ni Lucijine odjeće, a kamoli tijela. Tada jedan od vojnika podiže bodež da joj probode grlo, zagleda joj se u oči, i ruka mu klone.
- Kukavico! - zaurla vojnik do njega i ta riječ poput čarobnog štapića ponovno podiže ruku s bodežom.
- Ah, kako te oči blješte! Kao najsjajnije zvijezde - prošapće vojnik, i šaka s bodežom ponovno klone.
- Bijedniče! - vrisnuše sad svi vojnici. - Zar se bojiš suknje?
Vojniku zadrhte usne pa napregne svu svoju volju ne bi li podigao ruku s oružjem.
... ali ti češ umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se? - pričini se Luciji da ponovno čuje Agatin glas.
- Ne bojim se - šapne i sklopi oči da ne zbunjuje vojnika. Da ne gleda svjetlost zemaljsku.
Ruka s bodežom treći se put podiže i silovito spusti na Lucijin vrat. Djevojka se zanjiše. I gle! Umjesto tame, pod vjeđama joj rasula se svjetlost vječna.
Sonja Tomić

Vrijeme za obitelj

- Tata! Tata koji je čitao novine promrmlja: - Ma, što je dijete? - Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem? - Pa naravno. - Zašto, tata? Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine. - Zašto tata? Želio bih znati!

Izbor nasljednika - priča za razmišljanje

Jedan uspješni biznismen ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo vrijeme da ga netko zamijeni. Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore, šefove odjela i pogona, blagajnike, savjetnike i održao im govor...

Što je za tebe Božić?

Što je za tebe Božić?

sto-je-bozic-ilustracija-vjeronaukJednom se prilikom okupiše životinje na vijećanje. Lisica upita vjevericu: "Što je za tebe Božić?"

Vjeverica odgovori: "Božić je za mene lijepo drvo s puno žaruljica i slatkiša za grickanje obješenih po granama."

Lisica će na to: "Za mene je Božić mirisna pečena guska. Bez nje nema Božića."

Medvjed promrmlja: "Medeni kolač! Za me je Božić ogroman mirisni medeni kolač!"

Umješa se i dugorepa svraka: "Ja sam za sjajne bisere, svjetlucave ukrase. Božić je blještavi sjaj!"

Vol je htio da se čuje i njegova: "Pjenušavo vino, to je Božić! Tako bih si rado natočio nekoliko boca."

Magarac zareve: "Hej vole, jesi li poludio? Pa Dijete Isus je najvažnije u Božiću, zar si zaboravio?"

Vol se zastidi, pogne svoju veliku glavu i reče: "Tko zna imaju li to ljudi na pameti?"

Bruno Ferrero

Štapovi

- Možeš li mi dati nešto o što bih se mogao oslanjati dok idem svojim putem? - zamoli dijete svog anđela.

ALKOHOL - zadatci za grupni rad

ALKOHOL (zadatci za grupni rad)

KOŠARKA

Dva mjeseca treniraš za turnir u košarci. Jako si uzbuđen. Igraš na svojoj omiljenoj poziciji i misliš da ti dobro ide. Ali, dva dana prije turnira, uhvati te jaka prehlada. Roditelji kažu da moraš ostati kod kuće i mirovati, ali ako propustiš zadnji trening, trener kaže da ne možeš igrati. Što možeš učiniti?

PIĆE U PARKU

Tvoj najbolji prijatelj je odlučio provoditi više vremena s grupom koja je u školi poznata po konzumiranju alkohola. Prijatelj te zove da im se pridružiš poslije škole u parku i piješ s njima. Što ćeš reći prijatelju o sastajanju poslije škole, o grupi s kojom se namjerava sastati i o njihovom uživanju alkohola? Hoćeš li im se pridružiti?

ŠKOLSKI ŠPORTOVI

Upotreba alkohola i droge naravno, zabranjena je u tvom timu i ti se s tim slažeš. Dva najbolja igrača počela su tebi i drugima pričati o tome kako piju prije utakmice i tvrditi da su im rezultati bolji zbog alkohola. Ti i ostali koji ne piju morate odlučiti kako se postaviti - u pitanju je prijateljevo zdravlje i uspjeh vašeg tima.

IVAN

Ivan je novi učenik u školi. Na putu kući Ivan razgovara s Markom i Hrvojem, najpopularnijim dječacima u školi. Oni ga pozivaju Marku na votku koju Markov otac ima u kućnom baru. Uvjeravaju ga da nitko neće saznati i da će im biti zabavno. Što Ivan može učiniti?

TINOVA DILEMA

Tin izlazi u kafić s prijateljima. To je mjesto gdje se okupljaju i zabavljaju mladi. Petnaest mu je godina i misli da je "štos" ići u kafić. Njegovi prijatelji naručuju pivo i piju ga. Tin zna da je to loše, ali ne želi da ga prijatelji isključe iz društva.

Bezazlena zvijezda

Bezazlena zvijezda

bozicna-zvijezda-animacijaUvidjevši da bez noćnih svjetlila nijedno biće u tami neće moći pronaći svoj put, Bog je stvorio zvijezde. Stvorio ih je različite, toliko različite da je svaku moguće imenovati i po imenu prepoznati.

- Pođite po svem Svijetu - reče im. - Nastanite se po cijelom svemiru. U beskrajima mraka nađite svoje mjesto i svijetlite svakome, bez izuzetka, tko će se bilo kada kretati putovima koji će se nalaziti pod vama.

Zvijezde spremno poslušaše Božji poziv te pohitješe učiniti kako im je on naložio.

One najveće i najspretnije nađoše mjesto u Božjoj blizini. Veće i sjajnije potisnuše u stranu one manje i slabijega sjaja. No, ubrzo, svaka je zvijezda našla svoje mjesto. Neke su se smjestile u središtu neba, neke na njegovim rubovima. Tek se jedna zvijezda, posve malena i treptećega sjaja, koju je smela brzina i silina nepreglednih rojeva zvijezda, nije snašla. Za nju kao da na nebu nije bilo mjesta. Dugo je lutala nepreglednim nebeskim prostorima te se na posljetku smjestila posve u dnu svemira, u blizini malenog planeta imenom Zemlja. Svojim tihim sjajem ona nije noć mogla učiniti svjetlijom. I tako je samovala jedva primjetna i gotovo zaboravljena.

bozicna-zvijezda-animacija1Jednoga dana Bog pozove k sebi sve anđele nebeske i objavi im da se napunilo vrijeme da se na malenom planetu Zemlji rodi njegov sin.

- On će se roditi kao dijete - reče im.

- Rodit će se na skrovitu mjestu. Želim da ga svi, koji će ga tražiti iskrena srca, mogu naći. Potražite zato među svim zvijezdama onu koja će najbolje moći osvijetliti put do njega. Anđeli odletješe na sve strane Svijeta. Potrajalo je dugo dok su se svi, umorni od duga leta, ponovno okupili pred Bogom. Činilo se da je potraga bila uzaludna. Neke su zvijezde bile prevelike da bi mogle osvijetliti neko skrovito mjesto. Druge su bile presjajne i zasljepljujuće. Neke odviše hladne.

- Ima jedna zvijezda u dnu svemira - javi se iznenada neki maleni anđeo - malena i tiha. Bezazlena je kao dijete. Sjaji treperavim sjajem i za sobom ostavlja svijetleći trag. Ona bi mogla osvijetliti i najuži put i najskromniji dom. Ali, čini mi se da bi je mogli uočiti samo oni kojima je dobrota jedina istina i kojima je sreća drugih važnija od vlastite sreće.

- To je zvijezda koju sam tražio - obraduje se Bog i pohvali maloga anđela: - Hvala ti što si našao zvijezdu koja će kroza sva vremena znati pokazivati put do središta prostora i vremena, do središta mog i čovjekovog srca.

Stjepan Lice

Mala djela

- Je li čovjek učinio nešto veliko za opću stvar ako je izlio lončić vode u more? - upita Starca domaćin u nekoj kući.

Pravi slijepac - poučna priča o pravim vrijednostima

Stara perzijska priča opisuje čovjeka koji je bio opsjednut mišlju: posjedovati zlato, imati sve postojeće zlato na ovom svijetu! Ta misao izjedala mu je um i srce. Nijedna druga nije mogla u njemu naći mjesta. Za nj nije postojalo ništa osim zlata.

Legende o svetom Nikoli - Božidar Prosenjak

sveti-nikola-ilustracijaO životu svetoga Nikole ne zna se baš mnogo.

Ali ljudi i djeca sigurno su ga voljeli, jer je o njemu sačuvano puno lijepih priča.

U gradu Myri, u Maloj Aziji, živjeli su muž i žena. U svemu su bili sretni i zadovoljni, osim što nisu imali djece. Godine su prolazile, a oni su još uvijek molili Boga da im podari dijete. - Jadni ljudi! - sažalijevali su ih susjedi.

- Zar ne vide da su već prestari?

Ali, muž i žena nisu gubili vjeru, nego su govorili: – Bogu je sve moguće! Još iste godine, na veliko iznenađenje mnogih prijatelja, žena je donijela na svijet lijepo i zdravo djetešce. - Dječak je -rekla je sretna majka. - Bit će mu ime Nikola! - izjavio je radosno otac. Mali je Nikola rastao uz svoje roditelje.

Jednoga dana dječakova je majka našla u vrtu zrelu prekrasnu smokvu. - Darujemo je ocu kad se s posla umoran vrati kući! - rekla je sinu. Nikola bi i sam rado pojeo smokvu, ali mu je ipak bilo draže e očevu radost nego li jesti.

Otac je odmah naslutio da njih dvoje nešto kriju. - Što to imate? - upitao je.

Jednu lijepu smokvu za tebe - nasmiješila se njegova žena, a mali mu je Nikola ushićeno pružio dar.

Vi ste dva najpažljivija bića na svijetu - raznježio se otac i, dajući krišom znak ženi da se ne protivi, svoju je smokvu uz poljubac darovao Nikoli.

Tako je dječak primio na dar i smokvu i sreću obaju svojih roditelja.

Nakon nekog vremena, međutim, dva su događaja jako rastužila dječakovo srce. Malom je Nikoli najprije umrla mama, a ubrzo poslije nje i tata. Ostao je siroče.

Poslije pokopa, još suznih očiju, dječak je rekao: - Bože, ja nisam sam jer imam tebe koji sve možeš! Kad su to čuli ljudi koji su bili s njim, jako su se uzbudili. A jedan ga je dobrotvor odlučio uzeti k sebi i brinuti se za njega.

- Nikola, što bi ti želio raditi kad odrasteš? - upitao ga je dobri čovjek. Ja ću biti svećenik! - odgovorio je mališan. I tijekom vremena želja mu se ostvarila.

Jedne godine biskupi iz okolice sastali su se da odluče tko će biti novi biskup u gradu Myri. Ali, nikako se nisu mogli složiti kome da povjere tu važnu dužnost.

Ja glasujem za Anastazija!

On ima previše godina.

A Quadrijan? Njega voli sav puk. Ali, on je previše popustljiv, a biskup ponekad mora biti čvrst i odlučan. Možda bi najbolji bio Justinian? On je vrlo mudar. Njega ne možemo birati jer je bolestan. Pa koga onda?

– Evo što ćemo učiniti! – reče nakon nekoliko dana jedan od biskupa. – Prepustit ćemo da Bog sam odabere svojega službenika. Onaj koji sutra najranije dođe u crkvu, neka bude novi biskup u Myri.

Prijedlog je jednoglasno prihvaćen.

Sutradan, ništa ne sluteći, Nikola je još u cik zore požurio u hram Božji kao što je i običavao činiti. Ali, čim je otvorio vrata, spazio je unutra nekoliko prilika: - Evo ga, ovaj je! – čuo je glasove i pomislio da su se u crkvu noću uvukli lopovi koji su, otkriveni u zloj nakani, navalili na njega da ga ubiju. Zato brže - bolje pokuša otići.

Ali, one su ga prilike zgrabile i bez riječi, poput nekoga krivca, odvele pred biskupe. A kako li je tek Nikola morao biti zbunjen kad je saznao da je baš on izabran za novoga biskupa u gradu Myri?!

Biskup Nikola svim se srcem trudio da bude kao otac svojim vjernicima. Od jutra do večeri brinuo se za njih, pomagao im i darivao siromašne. I, kad god bi mu se pružila prilika, govorio je o Bogu, Božjoj dobroti i ljubavi. A kad je jedne godine u Myri zavladala velika glad, pa su čak i bogati pali u oskudicu, razdijelio je sve što je imao.

Ostalo nam je još samo ovo zlatno posuđe koje pripada Crkvi! - rekao je crkveni blagajnik. Daj im ga baš zato što pripada Crkvi - odgovorio je biskup. - Ovi su ljudi Crkva.

Uskoro je i biskup ostao praznih ruku. - Sad smo siromašni kao i ovi! - žalosno je uzdahnuo Nikolin blagajnik. - Više im ništa ne možemo dati. - Mi ne možemo, ali može Bog! - odgovorio je biskup i počeo moliti. Glad je bila teška i građani Myre već su počeli umirati.

Biskupe, narodu treba kruha a ne tvojih molitava!, rugali su mu se neki, ali Nikola se nije na njih osvrtao.

Nakon puno molitava, iznenada se proširila vijest koja je na noge podigla čitav grad:

U luci stoje brodovi krcati žitom iz Egipta! Teško je i zamisliti kako je velika radost obuzela muževe, žene, djecu, starce… Svi su trčali prema obali.

Čudo! Čudo! – klicalo je mnoštvo – na biskupovu molitvu Bog je učinio čudo! No, nisu svi tako mislili: -Glupost! Nije to nikakvo čudo, nego su egipatski trgovci čuli da ovdje vlada glad i požurili da naprave dobar posao.

Ali isto tako iznenada na nebu su se zakovitlali crni oblaci. Munje su počele sijevati, a more se zapjenilo. Jak vjetar podigao je visoke valove. Zaprijetila je opasnost da će se brodovi razbiti o pristanište. Mornari su ih počeli polako izvlačiti iz luke.

- Brodovi odlaze, vraćaju se! Nastao je plač i zapomaganje na obali. Nitko se nije usudio ni pomisliti da će morati i dalje gladovati. Ljudi su opet potrčali biskupu Nikoli. A na njegovu se molitvu oluja stišala i more se smirilo. Brodovi sa žitom napokon su mogli uploviti u pristanište.

- Ovaj je čovjek svetac! - mnogi su s novim poštovanjem počeli gledati svoga biskupa.

U gradu se, u nekoj siromašnoj kući, svake se večeri vodio tužan razgovor: - prošao je još jedan dan, a mi opet nemamo ništa za jelo, govorio je otac svojim trima kćerima. - Bolje da vas prodam i da budete robinje, nego da umrete.

- Strpi se, oče, samo još malo. Možda se koja od nas uspije udati! - zavapila je najstarija kćerka.

- A tko će vas uzeti bez miraza? Pa ja nemam ni prebijenog novčića!, rekao je otac. Ali, baš toga trena kroz njihov je prozor uletjela neka vrećica i zveknula o pod.

- Što je to bilo? - ukućani nisu mogli doći k sebi od čuda, a najstarija je djevojka brže bolje podigla vrećicu. Kad ju je istresla, imala je što vidjeti. - Zlatnici!, uzviknula je od sreće. - Evo tvog miraza - rekao jo je otac. Napokon se možeš udati. Njezinoj sreći nije bilo kraja.

I sljedeće noći ponovio se isti događaj. Kroz prozor je u sobu doletjela još jedna vrećica zlatnika. Siromašna je koliba dugo odzvanjala od radosnih usklika, šuškanja i šapata triju sretnih djevojaka i oca koji nije znao što bi mislio. Nitko se od njih nije mogao sjetiti tko bi mogao biti njihov tajanstveni dobrotvor.

Treće su noći su djevojke odlučile bdjeti, pa kad je opet vrećica zlatnika uletjela u sobu, potrčale su prema prozoru.

No, njihovom čuđenju nije bilo kraja. Sve tri bi mogle prisegnuti da je visoka i dostojanstvena prilika koja je brzim korakom promaknula pokraj njihove kuće bio glavom i bradom sam biskup. Ali, što bi on radio usred noći u tom siromašnom dijelu grada?

Ipak, u kući je zavladalo smirenje i radost. Za njih više nije bilo straha ni gladi. Sve tri djevojke mogle su se napokon dobro i pošteno udati.

U Myru su jednog dana rimski vojnici došli tražiti kršćane. Išli su od kuće do kuće. Svakoga tko bi rekao da vjeruje u Boga smjesta su ubili ili ga bacili u tamnicu. Tamo se našao i biskup Nikola. Morili su ga glađu i tukli. – Gdje je sada tvoj Bog? – rugali su mu se. – jedini bog koji te može spasiti iz naših ruku jest car Dioklecijan, razumiješ?

Vaš je car smrtni čovjek, a Bog u kojega ja vjerujem je vječan – odgovorio je mirno biskup. E pa kad je tako – rugali su mu se vojnici – evo, dajemo tvom Bogu mjesec dana da te spasi, a ako to ne učini, onda ćemo te mi ubiti. Pa da vidimo, je li veći Bog ili rimski car.

Biskup Nikola čamio je okovanih nogu i ruku u mraku tamnice. Dani su sporo prolazili. Kad mu je rimski časnik napokon otvorio vrata i pozvao ga da izađe, bio je spreman umrijeti. Ali, umjesto da ga povede na stratište, Rimljanin je naredio da mu se skinu okovi s nogu i ruku.

Što se dogodilo? – upitao je biskup Nikola. Umro je car Dioklecijan. Na carskom tronu u Rimu sada je Konstantin veliki. Slobodan si, biskupe! Tvoj se Bog pokazao većim i od rimskog cara. Da budem iskren, i ja bih rado imao za prijatelja takvoga Boga, ali ne znam gdje bih ga mogao naći!

Dođi sa mnom i ja ću ti pokazati! – pozvao ga je Nikola. – Boga lako nađe tko mu se moli i ljubi ljude.

Kad se biskup Nikola vraćao s prvog općeg crkvenog sabora u Niceji, u pristaništu je ugledao lađu koja se užurbano spremala isploviti za Svetu zemlju.

Biskup je zaustavio svoju pratnju, pristupio mornarima i počeo ih nagovarati da odustanu od plovidbe: Ljudi, nemojte napuštati luku! Na otvorenom moru prijeti vam velika pogibelj!

Tko je ovaj, te nas straši bapskim pričama? – nasmijao se kapetan lađe koja još nije poznavao biskupa iz grada Myre. Zato nije poslušao savjet, nego je naredio svoji mornarima da okrenu lađu, te ona zaplovi prema debelomu moru.

Međutim, već prve noći olujni je vjetar podigao silne valove. Lađa je ubrzo bila prepuštena bijesu mora i pjene. Poskakivala je sad lijevo, sad desno, poput prazne orahove ljuske i škripala kao da će se prepoloviti.

Iznemogli su mornari počeli strepiti da će se dogoditi najgore. Svaki je novi val mogao potopiti lađu i sve ih povući za sobom u mračnu dubinu.

Iznenada, brodolomci su začuli glas koji im se približavao. Pored broda pojavio se poznati lik u skrušenoj molitvi. Njegovoj moliti napokon su se pokorile prirodne sile. Smirio se fijuk vjetra i zaustavilo se ljuljanje mora. Uskoro je pučina bila mirna, tiha i glatka kao ulje.

Samo se u daljini još vidjela pognuta prilika biskupa iz Myre. Izgledalo je kao da se svetac žurio kako bi u svojoj velikoj skromnosti spriječio mornare da mu zahvale za ono što je upravo za njih učinio.

Ali, vrativši se u luku, oni su na sva usta pričali kako ih je biskup Nikola čudom spasio od sigurne smrti.

I tako je sv. Nikola postao zaštitnikom svih koji putuju morem. Njemu u čast podignute su mnoge crkve i kapelice na svim stranama svijeta, a u narodu se pričaju o njemu čudesne legende.

Godine 1087. relikvije svetog Nikole dopremljene su u grad Bari u Južnoj Italiji.

I tako je postao sveti Nikola iz Barija.

Mali slavuj

Bio jednom malen slavuj koji se izgubio u šumi. Dugo je tražio roditelje, ali ih nije uspio pronaći. Tako je rastao usamljen bez igdje ikoga.

Profesor i lađar - poučna priča

Jednoga dana jedan sveučilišni profesor, kandidat za Nobelovu nagradu i poznati svjetski znanstvenik, dođe na obalu nekoga jezera. Zamoli lađara da ga u svojoj lađici provoza po jezeru.

SVJETLO SRCA - Priča o svetom Nikoli

sveti_nikola_biskup-ilustracija3Svetoga Nikolu za života nisu zvali svetim, već jednostavno - Nikola. Mnogi su ga zvali „dobri Nikola“ ali njemu to nije bilo drago. Ja tek nastojim biti dobar - znao je reći. Istina, neki su ga zvali i „ludi Nikola“. Uvijek je, na žalost bilo, kao što i danas ima, ljudi koji ne poštuju dobre ljude i koji ne razumiju dobrotu. Oni govore da je dobro samo ono što je korisno. Iako je to potpuno krivo i istina je baš suprotna. Sigurno je, posve sigurno, da je korisno samo ono što je dobro. Da su samo dobri ljudi korisni. A baš ta istina se u životu svetog Nikole često pokazala.

Tako je jednog kasnog zimskog poslijepodneva, kad se već bilo posve smračilo, Nikolu probudila silna vika. Bilo je strašno nevrijeme. Puhao je snažan vjetar, pljuštala jaka kiša i veliki su valovi udarali o stjenovitu obalu. Nikola je, premda slabo odjeven, požurio pred kuću da vidi što se zbiva. Vani je bio gusti mrak, pa je, nehotice, naletio na nekog uzbuđenog prolaznika.

- Što se događa? - upita ga Nikola.

Ovaj mu isprekidanim glasom ispripovjedi kako je nevrijeme ugasilo dobro čuvanu vatru na vrhu svjetionika, a svjetioničar je zbog obilne kiše i vjetra, koji ni na tren ne posustaje, ne uspijeva ponovo upaliti. Pred obalom je čamac s djecom koju su nevrijeme i mrak, zatekli na otvorenom moru, govorio je prolaznik Nikoli. Ne uspiju li djeca usmjeriti čamac prema jedinoj zaštićenoj uvali do koje je inače svjetionik pokazivao put, čamac će se razbiti o hridi i djeca će izginuti. Do uvale je bilo lako doploviti ali ne za nevremena i po mraku bez svjetionika.

Nikola pogleda uokolo. Posvuda su trčali izbezumljeni ljudi. Žene i djeca su plakali. Nitko nije znao kako pomoći. Sveti Nikola je, premda je bio star i teško hodao, požurio najviše što je mogao, i kako se najbolje u toj tmini i tome metežu mogao snaći, do svjetionika. Popeo se do njega, posrćući i padajući preko hridi. Stao je pokraj svjetionika, licem okrenutim moru. Ništa nije nazirao. Posvuda je bio gusti mrak. I gusti strah.

Sveti Nikola nije znao što bi učinio. Samo je šapatom tiho ponavljao: - Bože, sačuvaj ih! Vrati ih k njihovim roditeljima! Vrati ih žive!

Molio je s povjerenjem, iz dubine duše. - Bože, ti to možeš! Učini ako je volja tvoja!

I čamac je stigao u zaštićenu uvalu i djeca su se spasila. Kada su prispjela u sigurnost zaštićene uvale, djeca su govorila da je kraj svjetionika svijetlilo jedno ljudsko srce, da je svijetlilo neobičnim sjajem, i da im je ono pokazivalo pravi smjer. Bez njega, govorila su djeca, svi bi bili izgubljeni. Svi su znali da je uz svjetionik bio samo Nikola, ali on o tome uopće nije htio govoriti. Samo je ponavljao: Hvala ti, Bože, što si ih spasio.

No djeca su uporno ponavljala kako su vidjela svjetleće srce koje ih je vodilo.

Svi znamo da je Bog spasio djecu, ali Bog često pomaže preko drugih ljudi a vrlo rijetko preko čudesa.

Puno je vremena proteklo od onog vremena kad je sveti Nikola živio na zemlji a njegov a dobrota još uvijek sjaji po svijetu, njegovo srce još uvijek svijetli.

prema „Baka priča najlljepše priče“

Zanimljivosti

U Japanu živi 452 tisuće katolika od kojih je 60 posto žena. Najveći broj ih živi u Tokiju, Nagasakiju, Osaki i Yokohami. Katoličku je vjeru u zemlju Izlazećeg sunca u XVI. st. donio isusovac sv. Franjo Ksaverski, apostol Indije, Japana i Kine.

Humor

Učitelj matematike pita Ivicu: – Kojom metodom namjeravaš rješavati ovu jednadžbu? – Metodom uzaludnih pokušaja.

Poslovice

Tko ni za što na svijetu nije sposoban, taj uvijek ismijava druge. (Madagaskarska poslovica)