Rezultati pretraživanja

Priča govori o čovjeku koji je krenuo na hodočašće kako bi susreo svetoga pustinjaka i zamolio ga za savjet. Kad ga je susreo upitao ga je: - Ako bi ti ostao samo jedan dan života, kako bi ga proživio?

Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.

Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.

“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.

“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.

Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.

Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.

S tri pobjede našao se u finalu.

Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.

Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.

Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”

“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”

Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.

Na putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi pijeska. Rijeka je zastala od straha.

U kineskoj provinciji živio siromašan čovjek koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio.

Neki misionar iz Papue Nove Gvineje zapazi kako jedan od njegovih novokrštenika, ponosni poglavica plemena Kanaka, na kraju svake mise dolazi pred svetohranište i tamo dugo ostaje uspravan kao svijeća, razgolićenih grudi.

Bila jednom tri stabla. Razmatrala su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago.

Nekada su krtica i sunce povazdan bili zajedno. Zanosno su se družili i natjecali tko će se domisliti ljepšoj igri. Kad bi se umorili, počinuli bi zagledani jedno u drugo.

Karijera poznate indijske balerine, Sudhe Čandran, bila je bukvalno presječena kad je doživjela nesreću poslije koje joj je amputirana desna noga.

Dva su čovjeka u zatvoru dijelili istu ćeliju. Imali su potpuno iste uvjete, ali jedan je stalno bio dobro raspoložen, a drugi stalno nesretan.

- Zašto si tako tužan? - pitao je onaj optimistični i zadovoljni onoga drugog.

“I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava." Malahija 3,3

Sudionica ove priče bila je u skupini koja je proučavala Bibliju.

Odlučila je posjetiti čovjeka koji obrađuje srebro kako bi saznala sve o postupku i svoje iskustvo podijelila s ostalima.

Nazvala je majstora i dogovorila posjet u kojem može promatrati pročišćavanje srebra ne spominjući razlog svog zanimanja za taj proces.

Majstor je uzeo komad srebra i stavio ga iznad vatre da se ugrije. Objasnio je da srebro treba držati u sredini plamena, gdje je temperatura najveća kako bi sagorile sve nečistoće.

Žena je pomislila kako Bog drži svakoga od nas u nekakvoj žlici i izlaže plamenu.

Postale su joj jasnije riječi: “I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava."

Pitala je majstora mora li cijelo vrijeme sjediti pored vatre dok traje proces pročišćavanja.

Odgovori je potvrdno; na srebro treba paziti cijelo vrijeme. Ako ga ostavi u plamenu i trenutak duže no što je potrebno moglo bi biti uništeno.

Ako se danas osjećaš kao u središtu plamena, zapamti da Bog pazi na tebe i pazit će sve dok ne vidi Svoj odraz u tebi!

autor nepoznat

Jeste li već motrili ptice koje se nađu pred nekim problemom, npr. prilikom gradnje gnijezda? Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajući razne materijale, često donoseći ih izdaleka…

Jednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.

U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.

Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.

Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.

„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“

„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“

I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.

Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:

„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“

„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.

„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.

Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.

Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.

Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.

Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.

POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.

Bruno Ferrero

Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom znanstveniku. Novinar ga je upitao zašto je toliko kreativniji od prosječnih osoba. Odgovorio je da je, u drugoj godini života pokušavao dohvatiti plastičnu bocu mlijeka iz hladnjaka, ali boca mu je ispala iz ruku i mlijeko se prolilo po podu.

Jednom se neki čovjek popeo na najviše grane stabla. Nije dovoljno pazio, spotakao se i počeo padati. Noga mu se zaglavila u krošnji drveta i ostao je bespomoćno visjeti satima sve dok onuda nije prošao neki dječak i pozvao ljude iz sela da mu pomognu.