Rezultati pretraživanja

U potrazi za srećom - priča o balonima

Skupini od 50 ljudi predavač je neočekivano prekinuo izlaganje. Podijelio im je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom ispiše svoje ime.

Vučica - stvari nisu kakve se čine na prvi pogled

Vucica-animacijaČovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu. Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti. Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi. Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim. Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine… Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo. Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni. Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta. Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije pokvarilo i usmrdjelo. Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!” Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.

Dar slušanja

Prije mnogo godina u Kini su živjela dva prijatelja. Jedan je znao vrlo lijeo svirati harfu, a drugi je bio nadaren da pažljivo sluša i razumije glazbu.

Čavli u ogradi

cavao_animacija_ilustracijaBio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak zakucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.

Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.

Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je na to rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak došao kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Rekao je: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.

Ograda više nikad neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Vrijeme za razmišljanje

U dnevoj Kini, kažu, neki seljak uzgajao je rižu na polju iznad kanjona. Svakog je dana više puta silazio u kanjon po vodu da bi natopio svoje polje.

Ivan Bosco i kočijaš

Ivan-don-Bosco-crtezJednog dana don Bosco je kočijom krenuo u posjet zavodu za dječake za koje se brinuo. Putem reče kočijašu: - Lijepog konja imate. - Istina. Svaki dan ga timarim oko dva sata. - A koliko vremena dnevno potrošite za svoju dušu? - Nemam vremena, velečasni, imam toliko posla. Stalno sam na ulici, brinem se za konja, kočiju... - Ja bi onda više volio biti vaš konj nego vaša duša! - reče don Bosco.

Kome pripada ta uvreda?

Ovo je priča o jednom duhovnom učitelju, za kojega se vjerovalo da ga nitko ne može uvrijediti. Neki zapadnjak, provokator, čuvši za njega odlučio ga je izazvati. Po dolasku u njegov hram, počeo je čovjeka vrijeđati i ponižavati na razne načine.

Đavao i ravnodušnost

sotona_ilustracija_pakaoJednom je đavao odlučio prodati sve alate iz svog arsenala i stoga ih je uredno posložio da ih svi vide. Kolekcija je bila impresivna: blistavi bodež Zavisti, pila Gnjeva, kliješta Pohlepe, otrovne strijele Pohote i Požude. Bilo je tu alata Straha, Gordosti i Mržnje, i na svima se nalazilo papirić s nazivom i cijena.

Odvojen od svih ostalih alata nalazio se mali i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv RAVNODUŠNOST.

A cijena ovog alata bila je veća od svih ostalih zajedno.

Neki prolaznik upitao je đavla zbog čega tako skupo cijeni taj čudni klin.

- Cijenim ga više od svega – odgovorio je đavao. – Jer je to jedini instrument u mom

arsenalu, na koji se mogu osloniti kad svi ostali zakažu. Ako mi uspije zabiti ovaj klin u čovjekovu glavu on mi otvara vrata za sve ostale instrumente.

Zaboravljeni križ - Prosenjak

U posljednje vrijeme ocu su poslovi išli loše. Kod kuće se stalno svađao s mamom. Zato se njihov dječak najradije skitao.

Kako su nastale pustinje - marokanska legenda

Kako su nastale pustinje

U vrijeme prije ovog vremena zemlja je bila zelena. Posvuda je teklo na tisuće potočića, a oko njih raslo mnogo stabala. Zajedno su rasle smokve, naranče, datulje, limuni. Lav se na livadi igrao s janjetom, a plemena su živjela u miru, jer još ne bijahu upoznala zlo. Na početku vremena Bog je ljudima rekao: »Ovaj rascvjetali vrt pripada vama. Uživajte u njegovim plodovima. Ali pazite! Za svako vaše zlodjelo ja ću na zemlju baciti zrno pijeska, a pijeska bi moglo biti toliko da prekrije sve zelenilo, drveće i potoke.«

[caption id="attachment_20633" align="aligncenter" width="504"] karavana u pustinji[/caption]

Ljudi su dugo poštivali Božju zapovijed, sve dok se jednoga dana nisu dvojica beduina posvađala oko neke deve. Kad je pala prva ružna riječ, Bog je na zemlju bacio zrno pijeska, no to nitko nije ni primijetio. Za ružnim riječima slijedila su djela, pa je palo mnoštvo zrnaca. Stvarale su se hrpe jedna za drugom. Ljudi su se začuđeno zaustavljali i promatrali. »Što je to?« – pitali su Gospodina. »Plod vaših zlodjela!« – odgovori Bog. »Svaki put kad učinite nepravdu, kad dignete ruku na brata, kad slažete i prevarite… zrnce pijeska past će na vaš vrt. Nastavite li tako, pijesak će prekriti cijelu zemlju.« Ljudi su se na to smijali. »Kad bismo bili i najveći zločinci, ni za milijun godina nas ne bi ugrozila ta sitna zrnca.« Ljudi su se svađali, tukli, varali jedni druge, plemena su ratovala. Pijesak je prekrivao pašnjake i oranice, zatrpani su mnogi potoci, a stoka je morala ići sve dalje u potragu za hranom. Tako je nastala pustinja. Plemena su lutala među dinama žaleći za davno izgubljenim rajem. Ponekad su sanjali da usred pustoši vide zelena prostranstva, plava jezera, cvjetne livade. Takva priviđenja nazivali su fatamorganom. Samo ondje gdje su se ljudi držali Božje zapovijedi i danas postoje palme i čisti izvori, pijesak ih ne može zatrpati, nego ih samo okružuje, kao što more okružuje otoke. Putnici ta mjesta nazivaju oazama i tu se zaustavljaju da se odmore, prisjećajući se riječi što ih je Gospodin izrekao plemenu: »Nemojte moj zeleni svijet pretvoriti u beskrajnu pustoš.«

Marokanska legenda

Običan radnik

Nikada nisam prisluškivao tuđi razgovor.

Ali, jedne večeri, kasno, prolazeći našim dvorištem, ulovio sam se da baš to činim. Moja je žena razgovarala s najmlađim sinom, a on je sjedio na kuhinjskom podu.

Priča o jaguaru ili priča o suosjećanju i prevari

lav-pixaby-freeJednom davno, stari lav, koji više nije mogao loviti, pozvao je ostale životinje i rekao im da će umrijeti od gladi i zamolio ih da love u njegovu korist. Sve su se životinje složile, osim jaguara, koji nije prihvatio lavovu zamolbu, jer bi on u tom slučaju imao hrane napretek bez imalo truda. Unatoč tomu što su ga hranili, stari je lav bio sve slabiji. Na kraju je uginuo.
Isti jaguar koji nije htio pomoći lavu prošao je pokraj mjesta gdje je živio stari lav i vidio ga kako leži mrtav. Reče u sebi: „Ako obučem kožu starog lava, ostale životinje neće me prepoznati, mislit će da je to stari lav i imat ću hrane napretek bez imalo muke.“ Odlučio je skinuti kožu sa lava i navući ju na sebe. Ostale životinje su doista nastavile i dalje donositi ulovljeni plijen, ne znajući da se u koži starog lava krije jaguar. Nakon nekoliko dana skupina jaguara je prolazila pokraj svojeg srodnika obučena u lavlju kožu. Brzo su shvatili da se ne radi o lavu nego o jaguaru u lavljoj koži. Nasrnuli su na njega i ubili ga zbog lijenosti i pretvaranja.

Božja ili ljudska čuda?

Bio jednom jedan car u Mezopotamiji koji je dao sagraditi impozantan labirint, te pozvao jednog beduinskog vladara iz Arabije u posjet. Pokazao mu je labirint i zatvorio ga u njemu dok sam ne pronađe izlaz

Bijeg - poučna priča

Stari je ribar drijemao pored kante pune rakova. Probudi ga prolaznik i reče: Pazi! Rakovi će ti pobjeći! Iskusni starac odgovori: Nema straha! Čim se neki uspe do vrha, za nj se uhvati drugi, a za ovog treći i tako redom. Na kraju svi opet padnu u kantu. Oni se sami pobrinu da nitko ne pobjegne. Poznato je da iz nesreće izlazimo kad jedni drugima pomažemo. Pa ipak, u malim i velikim stvarima pomoć tražimo iskorištavajući druge.

Bruno Ferrero

Krede u boji - razmišljanje

Nitko nije znao kad je taj čovjek došao u grad. Činilo se da je oduvijek bio na pločniku najprometnije ulice, ondje gdje su bile trgovine, otmjeni restorani, velika kina, večernja šetališta, sastajališta zaljubljenih.

Zanimljivosti

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske, rad nepoznatog venecijanskog majstora iz 15. st. štovala se 150 g. u Rami u Bosni. U Sinj je prenesena 28 godina prije čudesnog oslobođenja od Turaka tj. 1687. godine.

Humor

Propovjednik upita svoje župljane: Koliko vas je oprostilo neprijateljima? Oko 80% podigne ruke. Župnik ponovi pitanje glasnije, strožim tonom. Ovaj put svi podignu ruke osim jedne stare gospođe. Župnik ju upita: Zar vi ne namjeravate oprostiti svojim neprijateljima? – Ja nemam neprijatelja, starica će na to. – To je stvarno neobično. Koliko imate godina? – 98. Sve sam ih nadživjela.

Poslovice

Djeca dobivaju udarce koji pripadaju roditeljima. (Talijanska)