Rezultati pretraživanja

Svađa dvojice monaha

Bila jednom dva monaha, koji su punih četrdeset godina živjeli u istom samostanu, a da se nijednom nisu posvađali.

Misterij života

“Molio sam ljude od znanosti i tehnike da mi naprave vlat trave. I napravili su. trava_animacija Izgledala je kao prava vlat: zelena, tanka, savitljiva. Kad sam je pogledao izbliza opazih da je mrtva. … Nije mogla disati. Nije mogla rasti. Nije mogla živjeti ni umrijeti. Osim imena nije zapravo imala ništa od prave vlati. Ni krava ni koza ne mogoše je pojesti ni dati od nje mlijeka. Čuo sam kako se sve vlati trave na svijetu smiju vlati čovjekove trave: Veliki ljudi ne mogu - unatoč svoj znanosti i tehnici - načiniti ni malu vlat trave.”

Phil Bosmans

Prijatelj i neprijatelj

Prepelicu zadesila strašna nesreća - zapalila joj se kuća.

Doletjela sjenica vidjeti što se dogodilo.

Dobrota koja se ne vidi - poučna priča

U San Franciscu postoji pet mostova na kojima se naplaćuje mostarina. Jednom vozaču je palo na pamet napraviti nešto neuobičajeno: kad je plaćao svoju mostarinu, platio je mostarinu i vozaču iza sebe.

Misli Ivana Bosca

don_Bosco_umjetnicki_prikazČinite brzo dobra djela, jer može vam uzmanjkati vremena. Bogatstva, časti, užitci, što će mi to značiti na času smrti. Nastoj da te vole umjesto da te se boje. Loše navike mogu se nadvladati jakom voljom. Oni koji nemaju morala, gube dušu pred Bogom, a čast pred svijetom. Tko ima mirnu savjest ima sve. Podnesi sve ako si u prilici da spriječiš grijeh. Neka te uvijek vodi razum, a ne strasti. Tražite duše, a ne novac, časti i priznanja. Mudrost je umijeće dobrog upravljanja vlastitom voljom. Pohvale drugih ne služe ničemu osim da nas učine ambicioznima i oholima. Čini dobro u skrovitosti. Ljubičica je skrivena, ali je odaje miris. Prema onima nad kojima imamo vlast ponašajmo se kao da su naša djeca. Nastojimo im služiti poput Isusa. Treba raditi kao da nećemo nikad umrijeti i živjeti kao da nam je umrjeti svakog dana. Drugima praštaj sve, sebi ništa. Jao onome tko radi zato da ga svijet hvali. Svijet je loš platac i plaća uvijek nezahvalnošću. Knjige trebaju biti prilagođene inteligenciji onih kojima se govori, kao što hrana treba biti prilagođena organizmu pojedinca. U govoru i ophođenju budite blagi sa svima, a napose s onima koji su vas nekada uvrijedili ili vas sada gledaju prijekim okom. Dobro jednoga neka bude dobro sviju, zlo jednoga neka se udalji kao da je zlo sviju. Čovjek ima tri neprijatelja: smrt - koja ga iznenadi, vrijeme - koje mu bježi, đavla -misli misli koji ga drži na uzici.

preuzeto sa citati.hr

Svijetu se ne može ugoditi - narodna pripovjetka

Jedan čovjek išao iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od petnaestak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek, pa reče:

- To nije u redu. Da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih.

Olimpijski pobjednik

1968. godine na Specijalnoj lakoatletskoj olimpijadi sudjelovao je Kim Peek, momak s teškim oštećenjem mozga, koji se natjecao u utrci na pedeset metara.

Ne možeš vidjeti - razmišljanje

instrumentKad pogledaš ovu sliku vidiš ljepotu, no tvoja percepcija je ograničena i ne vidi potpuni potencijal koju ovaj objekt ima u sebi:

Vidiš sliku malog djelića instrumenta. Ono što ne vidiš je ljepotu cijelog instrumenta. Ne možeš vidjeti sve njegove sofisticirane obline, rubove, elegantne linije i njegovo raskošno tijelo...

Ne možeš dodirnuti i osjetiti glatku ljepotu pomno odabranog drva, dotaknuti svaku pukotinu koje su posljedice posebne ljubavi i predanosti, osjetiti čvrste žice koje čak izazivaju bol na dodir...

Ne možeš vidjeti prste jedne čelistice kako plešu na žicama gotovo neljudskim slobodnim pokretima. Ne možeš čuti veličanstvenu glazbu legendarnih skladatelja kako pršti sa žica i iz kutije, i mekani dugi slatki zvuci uspavanke obične jedne primalje...

Ne možeš pojmiti količinu posvete, truda, vremena, odanosti, boli i žrtve koje su izlivene u ovom jednom instrumentu od svih ljudi kroz čije ruke je on prošao. Ne možeš shvatiti koliko je mladih talenata njegovano kroz mnogobrojne godine druženja s njim...

Ne možeš spoznati gdje je sagrađen, odrastao, otkud je došao, kolika je ljubav uložena u njegov nastanak i razvoj. Nikada nećeš znati koliko se puta ovaj instrument vratio svojem stvoritelju na popravak njegovih polomljenih dijelova. Ne možeš uočiti da se vrijednost ovog instrumenta sa svakom godinom koja prolazi povećava sa njegovom sazrijevanjem...

Kad gledaš ovu sliku vidjet ćeš ljepotu. No, istina je da ne vidiš baš ništa u odnosu na ono što on zapravo jest.

To je baš kao kad pogledaš čovjeka. Možeš samo vidjeti taj maleni segment onoga što se nalazi pred tvojim očima... Ali još je puno toga predivnog skriveno ispod površine onoga što vidiš.

autor nepoznat

Graditelj i njegov jedrenjak

Graditelj lađa donio je jednoga dana do svoje radionice uz luku dugačak zaobljeni drveni stup, koji se pravilno sužavao od jednoga kraja prema drugome, i komad uredno složena platna, te ih odložio uz radionicu.

Bijela marama - B. Ferrero

Polako se bližio izlazak iz zatvora. U zatvoreniku se sve više budio strah pred susretom s ukućanima. Hoće li me primiti?

Govorenje - citati o govoru

govorenje_ilustracijaGovori samo o onome što ti je jasno, inače šuti. Govorništvo je umjetnost varanja i laskanja. Zamislite sebi onu tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju. Ima ljudi koji govore, govore, govore – sve dotle dok napokon ne uspiju nešto reći. Tko mnogo govori – ili mnogo zna ili mnogo laže. Lako je govoriti kad se ima što reći, ali je teško imati što reći kad valja govoriti. Ma kako čovjek dobro govorio, kad previše govori, uvijek na kraju kaže neku glupost. Prava je muka i nevolja kad čovjek nema dovoljno duha u sebi da bi dobro govorio, ni dovoljno pameti da bi šutio. Neizrečena riječ je – zlato. Čini se da su ljudi stekli govor ne da sakriju svoje misli nego da prekriju kako nemaju nikakvih misli. Grmjeti znaju mnogi – ali sijevati? Srce i snaga pameti stvaraju govornika. Govornici nisu dobri radnici. Govor je izvor svih nesporazuma. Kad nemaš ništa za reći, ne govori. Michaels, govori (…) Uvidjet ćeš koliko je lako govoriti, samo govori. Slušaj me, slušaj s kakvom lakoćom ovu sobu ispunjavam riječima. Poznajem ljude koji mogu govoriti cijele dane da se ne umore, koji riječima mogu ispuniti svjetove (…) Čovječe, pruži sebi malo tvarnosti, jer ćeš proći kroz život potpuno neprimijećen. Bit ćeš samo broj u retku, kad će na kraju rata naveliko zbrajati kako bi izračunali razlike, i ništa više. A ne želiš biti jedan od nestalih, nije li tako? Želiš živjeti, zar ne? Pa onda, govori, neka se čuje i tvoj glas, ispričaj svoju priču! Slušamo te! Po njegovom mišljenju, koje čuva za sebe, porijeklo govora leži u pjesmi, a porijeklo pjesme u nužnosti da se zvukom ispuni prevelika i praznjikava ljudska duša. Kada muškarac ustane da govori, ljudi ga obično prvo slušaju pa tek onda gledaju. Kod žena je drugačije. Njih prvo ljudi pogledaju, pa ako im se svidi to što vide, tek onda slušaju. Velika je stvar znati pravo vrijeme govora i šutnje. Ne pokazuj sve što imaš, niti govori sve što znaš. Govor bi trebao biti poput suknje: dovoljno dugačak da bi pokrio temu, a dovoljno kratak da bi bilo zanimljivo. Prouči ono što se govori, a ne onoga tko govori. Misli što hoćeš, govori što moraš.

tekst preuzet sa http://mudremisli.net

Dva izbora

Što bi ti napravio/la?....pred tobom je izbor. Ne traži pouku jer ne postoji.

Ali ipak pročitaj. Moje pitanje glasi: Bi li izabrao isto?

Bolja metoda

Proslavljeni komedijaš Grock dobije pismo puno uvreda.

Prijatelji mu preporuče tužiti autora pisma. Ipak, postoje granice, rekoše mu.

Nemoguće - razmišljanje

nemoguce_ilustracijaNEMOGUĆE je samo velika riječ koju koriste mali ljudi da bi lakše živjeli u svijetu koji im je dan umjesto da potraže snagu da bi ga promijenili. NEMOGUĆE nije činjenica, to je mišljenje. NEMOGUĆE nije izjava, to je izazov. NEMOGUĆE je mogućnost. NEMOGUĆE je privremeno. NEMOGUĆE je ništa.

autor nepoznat

Jukiko i čarobnjak

japan_clipart_philip_martinJukiki je od ranog jutra sve pošlo naopako. Otišla je u kupaonicu, nasapunala se od glave do pete i ušla u lijepu drvenu kadu. Pri tom joj se okliznuo sapun i pao u vruću vodu a da to nije ni primijetila. Bio je to novi komad sapuna, lijep i okrugao kao pun Mjesec. Za nekoliko sati, međutim, postao je sasvim tanak i blijed. Jukiko je otišla u školu. Majka je opazila sapun i, kad se Jukiko vratila popodne iz škole, prigovorila joj je za sapun: "Jukiko, zašto si ostavila sapun u vodi? Zar zaista ne možeš paziti?"

Jukiko obori glavu. Žao joj je i stoga je žalosna. Brat Matsuo je u vrtu, igra se papirnatom lopticom. Trči amo-tamo. Jukiko bi se također htjela igrati da zaboravi žalost. Ona bi se igrala svojom lijepom drvenom lutkom. Lutka se zove Kokeši. Kad joj se zakrene glavom, Kokeši plače kao živo dijete. Ali Jukiko mora ostati u kuhinji i pomagati majci. Majka je pripremila tri pladnja: jedan za Matsua, jedan za Jukiko i jedan za sebe. Na pladnjevima je bilo mnogo malih šalica: za rižu, za povrće, za ribu... Osim toga, svatko dobije po šalicu čaja. "Jukiko", reče majka, "kako je bilo u školi?" "Učiteljica nam je čitala priču o zmiji, zmaju i sasvim malom mišu. Hoćeš li da ti pričam?" "Ne sada. A kako je bilo s računanjem?" Jukiko je u ruci držala šalicu čaja. Pila je malim gutljajima. "Jukiko, kako je bilo s računanjem?" Jukiko gleda samo u svoj čaj, ne u majku, i ostaje bez riječi. "Dakle, nisi znala računati", kaže majka, "stidi se, Jukiko!"

Šalica se našla na podu, razbijena. Jukiko ju je ispustila iz ruku. Majka je tresla glavom: jutros sapun, zatim računanje, sada pak šalica za čaj. Danas je nešto loše s Jukikom. Jukiko plače. Danas je uistinu žalostan dan. Polako je počela skupljati krhotine šalice. Zna dobro da je već čeka kazna. Kakva kazna? Matsuo će vjerojatno s majkom poći u kupovinu. Vozit će se liftom i gledati prekrasne igračke. Jukiko će morati ostati kod kuće. Tako će joj dan biti još žalosniji. "Piši svoju zadaću iz matematike", reče majka. "Kad budeš gotova, možeš izaći i igrati se." Majka je otišla i s njom Matsuo. Jukiko je počela računati: 4+7+5+6= ... Kako je to teško! Koliko je 4+7, i još k tome 5+6?

japan_clipart_zene_pisuTada se sjeti. Posjetit će Kukuza Tsumi. On je slikar. U svojoj radionici boji velike i male ormariće pa ih prodaje. Stanuje na kraju ulice u maloj drvenoj kućici s kulisama od papira. Čim Jukiko napiše zadaću, poći će Kukuzu Tsumi. Još nikad nije tako brzo napisala zadaću: 4+7=11, 11+5=16. Pa to je sasvim lako! 16+6=22. Već je gotova! Brzo skoči u svoje drvene sandale i ulicom otrči do kuće Kukuza Tsumi. Pred njegovim se vratima izvuče iz svojih drvenih sandala (u Japanu se smije u stan samo u čarapama!), tiho odškrinu vrata i kroz pukotinu rekne: "Ja sam, Jukiko." "Samo naprijed", reče joj slikar. "Kako si, Jukiko?" "Hvala. Danas mi je žalostan dan." "Tako?" - klimnuo je slikar. "Ako je dan žalostan, mogli bismo žalost otjerati kojom čarolijom. Jukiko je to jedva dočekala. Ništa ljepše nego kad Kukuzo počne čarati. On spremi svoje kutije i kutijice, odmota dugačak smotak papira umoči kist u boju. "Počnimo! Što želiš?" "Želim jednu princezu. Ona je vrlo lijepa i ima haljinu s dugim rukavima i širokim pojasom." "Sviđa li ti se?" - pitao je slikar kad je nacrtao princezu. "Da. Ona stoji kraj jezera." Slikar dočara jezero s visokim šašem kraj obale. Na jezeru dvije patke. Narisao je i veliku žutu peruniku, jer je Jukiko i to zaželjela. "Može li princeza imati lepezu?" - upita Jukiko. I već je princeza držala u ruci prekrasnu lepezu. "Može li princeza nešto zapjevati?" - upita Jukiko. "Ali, pjesmu ne mogu narisati", odgovori Kukuzo. Ipak zapita: "Kakvu pjesmu?" Jukiko ne zna ni sama. U toj se pjesmi spominje neki princ koji stanuje negdje daleko na drugoj strani jezera. To je vrlo lijepa i žalosna pjesma. "Hoćemo li dočarati princa?"- pita slikar. "Ili možda stanuje daleko da se ne može vidjeti?" "On se ne može vidjeti", odvrati Jukiko. "No ptica leti preko jezera i princezi nosi pozdrav od princa." Kukuzo dočara pticu, ali i drvo s granama sve do vode. "Jesmo li gotovi, ili još nešto nedostaje?" - pita slikar. Jukiko gleda sliku. Nešto joj nedostaje. "Nema Fudžijame." (Fudžijama je visoka planina u Japanu, koju Japanci veoma vole.) Fuji_Japan_clipart"Hoćeš li mi nacrtati Fudžijamu?" - moli Jukiko. "Ne! Fudžijamu slikam svaki dan na svojim kutijama. Nju ne želim narisati za tebe." Tada slikar pruži Jukiki kist i ona počne risati Fudžijamu, visoku planinu s malo snijega na vrhu. "Dobro si napravila", pohvali je slikar. "Jesi li još žalosna?" Jukiko malo razmisli. "Ne, nisam više. Smijem li zadržati sliku i pokazati je bratu?" "Smiješ. I opet dođi kad budeš žalosna." "Vjerojatno ću opet uskoro biti žalosna", odvrati Jukiko. Kukuzo Tsumi smota sliku, Jukiko mu se nakloni, uzme sliku, izađe iz kuće, ponovno kliznu u svoje drvene sandale i pođe kući. Brzo je skakutala, a drvene su sandale zvonile po kamenom pločniku. Majka i Matsuo već su bili kod kuće. U trgovini su kupili novi sapun koji je bio žut i okrugao poput Mjeseca. Ni majka nije bila ljuta. Sliku koju je Jukiko donijela majka je objesila na zid sobe. "Slika je lijepa. I princeza je lijepa", tako je mislio Matsuo. "Ali lijepa je i planina Fudžijama", dodala je majka. Jukiko je bila radosna.

Mira Lobe - "Pričajte"

Zanimljivosti

Džebel Musa tj. Horeb planina je visoka 2641 metar. Nalazi se na južnom vrhu Sinajskog poluotoka.

Humor

Župnik posjeti obitelj koja je nedavno doselila u grad, pa upita djevojčicu koja ide u prvi razred osnovne škole: – Znaš li tko je Isus? Djevojčica šuti i sliježe ramenima. Na to će župnik majci: – Pa kako je moguće da vaša kći ne zna ni tko je Isus? Mama odgovori: – Nemojte joj zamjeriti, tek smo došli u ovaj grad i još nikoga ne poznajemo.

Poslovice

Kad bogataš postane siromah, postane i učitelj. (Kineska)