Rezultati pretraživanja

Iluzija jedne sove - priča o međuljudskim odnosima

Jedna sova razočarana svojim susjedima, počela spremati torbe kako bi otišla iz grada: Mali ćuk je upita: “Kuda ćeš? Vidim da se spremaš na put...”

Košara vode - priča za razmišljanje

Jedan je čovjek došao starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upitao ga za savjet.

Pripovijedao je pustinjaku kako svaki dan moli, kako redovito ide na svetu misu i čita Riječ Božju. Ali jedva nešto od toga ostaje u srcu, dok većinu brzo zaboravlja. Upitao je pustinjaka što mu je činiti.

Redovnik mu je dao u ruke prljavu vrbovu košaru i zatražio: Donesi mi u ovoj košari, molim te, vode s izvora! Čovjek se začudio zahtjevu. Pomislivši: možda se dogodi čudo pa uspijem donijeti vode u vrbovoj košari. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvatio je vodu i pohitao k starcu. Međutim, nikakvo čudo se nije dogodilo. Voda je iscurila i, kad je došao natrag, košara je bila potpuno prazna.

Stari mu je pustinjak rekao: Idi ponovo! Zagrabi i donesi vode u košari! Zahtjev je ponovio desetak puta. Čovjek je desetak puta išao na izvor ali uzalud. Razočaran se vratio starcu s praznom košarom.

Pustinjak mu je rekao: Sad pogledaj! Košara koja je bila prljava posve je čista! Isto se događa i s riječima Svetog pisma, i s molitvama u tvome srcu. Nikad nećeš uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječ Božja potiče te na pokoru, ljubav i dobra djela. Te riječi s vremenom pretvaraju prljavštinu tvoje duše u predivan Božji perivoj!

Dva jezera - dvije vrste ljudi

U Palestini postoje dva jezera: Jedno je slatkovodno, puno ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju korijenje kako bi se napila vode.

Gospodinovo boravište

crkva-missouriNeki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim. - Ne mogu - reče mu susjed - dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama. - Pođi sa mnom - reče čovjek - molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on će sve okrenuti na dobro. - Hvala ti - reče mu susjed - ali ja osjećam da moram ostati kod kuće. - Čovjek ga ostavi i pođe dalje. U Domu Gospodnjem molio je dugo, ali je osjećao da njegova molitva nikamo ne dopire, da ga Gospodin ne čuje. I on zavapi. - Gospodine, zar me ne čuješ? - Reci što išteš - odazva se Gospodin - Nisam stigao prije do tebe jer sam bio kod tvog susjeda da mu dijete njegujem i da ga ohrabrim.

Stjepan Lice

Bumbar - o postojanju Boga

Želeći ohrabriti one koji nemaju pouzdanja u svoje snage i sposobnosti Arthur Lassen je čovjeka usporedio s bumbarom: Tko god misli ili govori Ja to ne mogu!, sam si postavlja nepotrebne granice.

Tri slova - kratka priča o molitvi

Pitao biskup jednog običnog vjernika čita li knjige s vjerskim sadržajem. - Ne čitam… jer… ne znam slova. Nikad nisam naučio pisati i čitati… - reče čovjek- ali u svojoj glavi imam TRI SLOVA:

jedno crno, jedno crveno, i jedno bijelo.

- Što znači crno, crveno i bijelo slovo? - upita biskup. - Crno me podsjeća na grijeh i na pakao pa ga se čuvam. - Crveno na Isusovu krv prolivenu za sve nas pa se uzdam u Njegovo milosrđe. - Bijelo me podsjeća na nebo, na raj, na nagradu koju će nam Bog dati ako mu ostanemo vjerni. Biskup na to reče: - Blago tebi! Tvoja tri slova vrijede više nego mnoge knjige koje sam ja pročitao.

Mrav koji me je naučio moliti

Jednoga dana vidio sam mrava koji je nosio golemi list.

Mrav je bio malen a list barem dva puta teži od njega.

Mrav ga je nosio s velikim naporom.

Staklenka džema - priča o odgoju

priča o odgoju

kolica_ilustracijaIza bake u redu pred blagajnom stajala je mlađa žena s nestašnim sinom od 9-10 godina. Sin je stalno gurao majčina kolica koja su nekoliko puta udarila baku po nogama. Baka se okrenu dječaku i zamoli ga da je prestane udarati. Budući da ju je nastavio udarati, baka se okrenu njegovoj majci i reče: - “Zar ne možete reći sinu da me ne udara?”

Mlada gospođa odgovari: “Ne. Moja metoda odgoja mu dopušta slobodu da radi što god poželi, sve dok do njegove svijesti ne dođe da to što radi drugima ne odgovara ili im šteti.”

U redu iza mlade žene s djetetom stajao je mladić od nekih 20-ak godina, i pažljivo slušao. U ruci je držao staklenku džema. Kad je dama završila objašnjenje svojih odgojnih metoda, on otvori poklopac i mirno istrese džem mladoj dami na glavu. Bijesna žena se okrenu, a on odgovari: - “Znate gospođo, i ja sam odgajan u slobodi kao i vaš sin.”

Starica se veselo okrenu blagajnici: - “Molim vas, stavite ovu staklenku džema na moj račun.”

Zaključivanje

Zapovjednik i prvi časnik su na terenu. Rastvorili su vreće i spremaju se na spavanje, kad li će časnik: - Gospodine, pogledajte prema gore i recite što vidite

Bizarni intervju

KAKO JE BOG MOGAO DOPUSTITI DA SE DOGODI NEŠTO OVAKVO?

upitala je Jane Clayson Kćer Billyja Grahama, koja je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije, (u vezi tragedije u New Yorku 11. rujna 2001):

New_York_WTC"Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi, ali smo mu mi sami odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hare (koja je poginula i njeno tijelo je nedavno nađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama,a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama ... Bibliju koja kaže, ne ubij, ne kradi, voli svoga bližnjega kao sebe, a mi smo se i s tim složili.

Kasnije je doktor Beniamino Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli "u redu", jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu. Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju našu djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i ovdje složili.

Kasnije je netko opet rekao: Dozvolimo našim kćerkama da abortiraju, ako to žele, bez da to kažemo njihovim roditeljima. I s time smo se složili. Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, e da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali bez da se kaže njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi. Opet smo se složili.

Tada su neki od izabranih na izborima rekli: Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli. Složivši se s njima mi smo rekli: Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga je volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji.

Poslije toga netko je rekao: Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela. Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i slijedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro, jer oni imaju pravo na slobodu riječi".

Zatim je industrija zabave rekla: Napravimo TV programe i filmove koji poticu blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje. Mi smo tada odgovorili: Ma to je samo zabava, nema to nikakvih posljedica, i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed.

Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto ih ne uznemiruje ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda, ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: Žanjemo ono što smo posijali.

Dragi Bože zašto nisi spasio malu djevojćicu ubijemu u učionici? Srdačni pozdravi, zabrinuti student. I odgovor: "Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdravi, BOG."

Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga u besramno i kako se čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju onome što pišu novine i kako se protive onome što piše Biblija. Čudno je kako svi žele ići u raj, ali u isto vrijeme ne vjerovati, ne misliti i ne činiti ništa od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže Vjerujem u Boga, a ipak slijedi Sotonu. Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlični u slanju tisuća igara e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, ljudi uglavnom dvaput promisle prije nego odluče sudjelovati. Teško je shvatljivo kako lascivno, sirovo, vulgarno i opsceno slobodno plove Mrežom, dok su javne rasprave u školi ili na radnom mjestu o Bogu uglavnom zaustavljene, ili čak zabranjene zakonom.

Bizarno je kako se netko može zapaliti za Krista u nedjelju, dok je nevidljiv za vrijeme ostatka tjedna."

 

Postoji li Bog Lave Nikolajeviču?

Grof Rajevski upita Tolstoja: “Lave Nikolajeviču, kako da znam da postoji Bog?”

Za šalicu mlijeka

mlijekoHoward Kelly, koji je bio veoma siromašan, jednog je dana prodajući robu od vrata do vrata kako bi si platio studij, ostao s deset centi u torbi... A bio je strašno gladan! Stoga odluči kod sljedeće obitelji kod koje uđe, zamoliti nešto hrane.

Vrata mu je otvorila uglađena dama, i to ga je smelo do te mjere da nije znao drugo osim zamoliti čašu vode umjesto hrane. Žena je primijetila da je mladić gladan, pa mu je umjesto vode donijela veliku šalicu mlijeka.

Mladić je polako pio, a zatim upitao gospođu: - Koliko dugujem? - Ne duguješ ništa - odgovori - moja majka me učila da se ne traži ništa za ono što se daje braći. - Od srca Vam zahvaljujem ...! - rekao je zbunjeni mladić.

Kad je izlazeći prešao prag, Howard je osjetio da je u njemu poraslo povjerenje u ljude.

Puno godina kasnije ona žena je teško oboljela. Mjesni liječnici joj nisu mogli pomoći pa su je odlučili poslati u u bolnicu u glavni grad. Nazvali su i dr. Howarda Kellya, koji je tada bio cijenjen i nadaleko poznat liječnik, da ga pitaju za savjet.

Znao je ime mjesta iz kojeg pacijentica dolazi. Posjetio ju je u bolničkoj sobi i istog trena prepoznao. Srce mu je zadrhtalo od uzbuđenja. Odlučio je učiniti sve što se učiniti može kako bi spasio život ove sada već starije gospođe. Od tog trenutka najveća briga mu je bila bolesnica, i sve svoje vrijeme posvetio je traženju lijeka za strašnu bolest koja ju je vodila kraju.

Nakon duge borbe, pacijentica je pobijedila bolest...! Kad je bila izvan životne opasnosti dr. Kelly je zamolio u računovodstvu bolnice da račun pošalju njemu na uvid prije nego ga isporuče gospođi. Kad ga je imao u rukama, potpisao ga je i odobrio, te na dnu lista dodao napomenu. Zatim je zamolio da se uruči bolesnici. Gospođa se bojala pogledati račun strahujući da nadilazi njezine mogućnosti.

Kad je konačno otvorila kuvertu vidjela je da na dnu računa piše: Plaćeno prije puno godina ... jednom šalicom mlijeka!" Dr. Howard Kelly

Suznih očiju je prošaptala: “Hvala ti, moj Bože! Svoju ljubav si objavio po rukama i srcima ljudi! "

....................................................................

“Kralj će im odgovoriti: Zaista, kažem vam, meni ste učinili što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće ...“ (Mt 25,40)

Priča o jednoj učiteljici

Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.

Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.

Luda voda

bunar_clipartNeki moćni čarobnjak, želeći uništiti jedno kraljevstvo, krišom ulije magični napitak u bunar iz kojega su pili svi stanovnici tog kraljevstva. Tko se napije vode iz tog bunara, poludjet će.

Već je sljedećeg jutra cijelo stanovništvo pilo iz bunara i svi poludiše, osim kralja - koji je imao drugi bunar, samo za sebe i svoju obitelj, do kojega čarobnjak nije mogao prodrijeti. Zabrinut, kralj je pokušao obuzdati svoje podanike, uvođenjem čitavog niza sigurnosnih i zdravstvenih mjera; no i čuvari i inspektori pili su otrovanu vodu i kraljeve im se odluke činile besmislenima, te odlučiše da ih uopće neće poštivati.

Kad su stanovnici kraljvstva saznali za nove zakone, bili su uvjereni da je vladar poludio, pa naređuje i propisuje bezumne stvari. Prosvjedujući, opkolili su dvorac i tražili da se odrekne krune.

Očajni kralj već se spremao doista odstupiti s prijestolja, ali kraljica ga spriječi, rekavši: "Hajdemo odmah do onog bunara, pa ćemo se i mi napiti. Tako ćemo postati kao i oni."

Tako je i bilo; kralj i kraljica napiše se vode iz bunara začaranog ludilom i odmah počeše govoriti besmislice. Na to se njihovi podanici pokajaše: sada kad kralj iskazuje toliku mudrost, zašto ga ne pustiti da vlada zemljom?

I tako je kraljevsto ostalo živjeti u miru, iako su se njegovi stavnovnici ponašali uvelike različito od stanovnika susjednih država. A kralj je mirno vladao do kraja svog života.

Račun majčinske ljubavi

Jedne večeri, dok je majka pripremala večeru, njezin sin jedinac ušao je u kuhinju s omotnicom u ruci. Ozbiljna izraza lica, predao je majci omotnicu u kojoj je bio pažljivo napisan, i brižno presavijen list papira.

Zanimljivosti

Nostradamusova proročanstva odmah nakon izdavanja 1555. godine ocijenjena su kao “užasna zloporaba ljudske lakovjernosti” i već 1558. u Parizu je izašla knjiga koja pobija istinitost njegovih proročanstava.

Humor

Drug učitelj ispituje: “Kako je nastao svijet?” -“Bog ga je stvorio” odgovori učenik. -“Ali Bog ne postoji!” – “Ma, rekli ste nam da ne postoji ali tada je još postojao.”

Poslovice

Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna. (Rumunjska poslovica)