Rezultati pretraživanja

Svjetiljka - poučna priča

svjetiljka_ilustracijaU nekom je selu nasred jedinog trga bila postavljena svjetiljka. Jedina svjetiljka koja je osvjetljavala trg! Svi su se mještani hvalili njome. Seoski načelnik čak je odredio čovjeka da pazi na tu svjetiljku i da se marljivo brine za sve što je u vezi s njom. Slijepo zanesen svojom službom, čovjek postavi na trg, na vidno mjesto, strelicu s natpisom koji je pokazivao i upućivao na svjetiljku. Mještani se tome počeše smijati. Jedan ga upita: - Jeste li vi stavili tu strelicu? - Da, gospodine. - Savjetovao bih vam da je sklonite. - Zašto? - Zato što svjetiljka, ako se ne vidi sama po sebi, ne služi ničemu. Istina. Pravoj vrlini i pravim vrijednostima nije potrebna nikakva strelica.

Trebamo Isusa - došašće

Mi zaista trebamo nekoga

Koji neće izbjegavati probleme ovoga svijeta
Koji će miriti bogate i siromašne ...

Smisao života - ogledalce

Kada je profesor završio s predavanjem, upitao je iz navike "Ima li pitanja?" ne očekujući nikakvo pitanje.

Zapitaj se - Alfred Nobel

Prije nekih stotinu godina čovjek je pogledao u jutarnje izdanje novina i na iznenađenje i užas, pročitao među osmrtnicama svoje ime. Zapitao se: “Jesam li ovdje ili sam tamo?”

Kada počinje Božić?

Božić počinje kada slabi jakomu slabost oprosti, kada jaki zavoli snagu slaboga, kada bogati počne dijeliti imanje sa siromašnima, kada glasni zastane pokraj nijemoga i shvati što mu je on želio reći, kada značajno postane beznačajno, a nevažno postane važnim i velikim, kad usred tame jedno maleno svjetlo obećava bezbrižnost i život u svjetlu, a ti ne odugovlačiš, nego pođeš, takav kakav jesi, prema tome svjetlu, tada, da, tada počinje Božić. (Rolf Krenzer)

Bepo pometač ulica

Bepo, pometač ulica, radio je svoj posao rado i temeljito. Znao je da je njegov rad potreban. Kad bi meo ulice, činio je to polako i jednolično: kod svakog koraka jedno disanje, i kod svakog disanja jedan zamah metlom.

Kako prepoznati zaista važna čovjeka

Dječak je izišao s djedom prošetati Parizom. Prolazili su pored malog postolarskog dućana. Kupac je tvrdio da nešto nije u redu s njegovim cipelama.

Kako su rasli zemlja i nebo?

Bozic-ilustracijaBožić. Rekoh joj: "Nacrtaj mi Božić." Dugo je sjedila. Zamišljena. Nad papirom. S olovkom u ruci. Napokon se odlučila. Povukla je pri dnu lista crtu od jednog do drugog kraja, a onda se dugo i upitno zagledala u mene. A ja, ja nisam znao što reći i više - tek tako, upitah: S koje strane to treba gledati? Ona odmakavši olovku od usta i privukavši papir bliže meni, tiho reče: - Ovako je bilo prije Božića. Nebo je veliko, a zemlja mala. - Potom obrne list, tako da je crta koju je povukla bila sasvim pri vrhu. Reče: - A ovo je poslije Božića. Nebo i zemlja su narasli. Zemlju sam nacrtala ali od neba je tek ovo malo stalo. Sada ti je nebo svuda tu okolo. I zaokruži rukom uokolo lista. Gledala me zabrinuto, kao da se pita razumijem li, a onda me obujmi svojim ručicama. Reče: - Hajde, idemo gledati bor, pa ćemo poslije pričati što smo vidjeli. Siguran sam, sve lijepo vidio sam te večeri među onim granama, svjetlima. Tek, bojim se, da nje nije bilo, ništa ne bih vidio. (Stjepan Lice)

Što sve možemo ako se nadamo i vjerujemo?

Antoine de Saint-Exupery, poznati francuski pisac i pilot, u svojoj knjizi "Zemlja i ljudi" opisuje doživljaj pilota koji se danima borio za svoj život nakon što se njegov avion srušio u Andama (planinski masiv u Južnoj Americi, jedan od najviših na svijetu).

List koji je htio biti vođa

Bila jednom mlada i napredna stabljika. Imala je točno četiri lista koja su blještala u rosi pod snopom sunčanih zraka.

Priča jedne svijeće

svijeca-plamen-animacijaZapalili ste me i gledate moje svjetlo, Radujete se jasnoći i toplini koju darivam. Veselim se da smijem gorjeti za vas, da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj kutiji bez ikakve koristi. Smisao dobivam tek po tome što gorim. Ali, dobro znam, što dulje gorim, to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju. - Izgorjela je! – reći ćete, a ono što je od mene ostalo, bacit ćete. Znam, za mene postoje uvijek ove dvije mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta, zaboravljena u tami, ili gorim, postajem sve kraća, dajem sve što imam. U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju. Ipak mislim da je ljepše i pametnije ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna i ležati u mračnoj kutiji… - Gledaj, isto je tako s vama ljudima: ili se povučete, ostanete sami za sebe i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi i tek onda vaš život dobiva smisao: On je ispunjen. Ali znajte i to da za ovo morate dati nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti, od svoje srčanosti, od svojega smijeha, možda i nešto od svoje tuge. I ne treba bojažljivo razmišljati o tome kako ćete sačuvati sami sebe. Mislim da samo onaj koji druge veseli, postaje još veseliji. Samo onaj koji je svjetlo drugima, sam će primati svjetlo. Što više gorite za druge, to će svjetlije biti u vama samima. Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi jer se boje biti ovdje za druge, donositi drugima svjetlo. Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena. Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori više je vrijedno nego sva tama svijeta. Dopustite, dakle, da vas malo Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća. autor nepoznat

Legenda o pameti i srcu

Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.

Violina - priča o pravim vrijednostima

Stara je violina dospjela na aukciju. Bila je jako istrošena i puna ogrebotina.
Bila je jako istrošena i puna ogrebotina.

Marijin san

Marijin-san-ilustracijaJosipe, sanjala sam čudan san. Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina. U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina. Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove. Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina. Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo sa svjetlucavim nakitom. Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo. I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina. Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće. Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio. Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana. Sretna sam da je to samo san. Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.

Priča o kruhu i nogometu

Toga predvečerja u jednoj ulici u predgrađu velikoga grada uzavrelo je kao u kotlu. Vriska, galama, pravdanje i poneka teška riječ za dječja usta. Dječaci su igrali nogomet, a umjesto lopte naganjali su staro pecivo koje je Ivan našao pored kante za smeće.

Zanimljivosti

Ispred ikone Marijina Navještenja na otoku Tinos u Grčkoj mora jednom u životu proći svaki Rom pravoslavne vjere. Glavnom ulicom do svetišta, 800 metara prolaze uglavnom na koljenima ili puzeći. Katolici ovo pravoslavno svetište nazivaju Egejskim Lurdesom.

Humor

Djed veli unuku: ‘Sakrij se brzo, evo nastavnika, a danas nisi išao u školu!’ A unuk će: ‘Bolje se ti sakrij, ja sam im javio da si ti jutros umro!’

Poslovice

Zrno pijeska u oku može sakriti cijelu planinu! (Japanska poslovica )