Rezultati pretraživanja

Okrutna priča - o krađi

Neki je dječak počeo krasti.

Saznalo se to i njega uplaši pomisao na oca koji bijaše pošten i cijenjen čovjek.

Zbog jedne igle

Ova priča je ISTINITA. kuca_clipartDogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina. U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući zamole za večeru i noćenje na sjeniku. Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu. U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?" "Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama." "Pa kako mama, što je napravila?" "Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje. Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla! Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama. Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka. Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."

preuzeto s jednog bloga

Zeleno ili bijelo

Dva su vrapčića u proljeće bezbrižno čavrljala, na grani vrbe. Jedan se udobno smjestio na vrhu vrbe, a drugi u račvama iz kojih se vrba granala. “Baš je krasno ovo zeleno lišće.”

Zašto djeca lažu?

pinokio"Moj otac je šef policije. Ako me budeš tukao, strpat će te u zatvor." Rečenica koju često čujemo iz usta trogodišnjaka ili četverogodišnjaka rijetko je istinita. Treba li ozbiljno shvatiti ove male laži koje djeca izgovaraju? Lagati znači razlikovati istinu od laži, stvarnost od mašte. Za malu djecu ta razlika uopće ne postoji. To što dijete govori poput čarolije se pretvara u istinu. Uostalom, nije li isto tako kad se dijete igra? Djevojčica vodi lutku u kupovinu, u park ili liječniku, a da ne izađe iz svoje sobe. Dječja izmišljanja su normalna i čine dio djetetova psihomotornog razvoja. Iako su riječi što ih dijete izgovara lažne, one su ipak posuđene iz određene realnosti. Primjerice, otac malog hvalisavca nije policajac, no to je dobra izmišljotina. Policajac zaustavlja one koji čine nedjela i dječak je upotrijebio laž da se zaštiti.

Do četvrte godine života dijete misli da je rastužiti majku gore nego lagati. Prema tome, kad učini glupost radije će reći da nije kriv, samo da mama ne bude tužna.

Oko šeste ili sedme godine života, dijete već vrlo dobro shvaća što je laganje. Neka djeca shvaćaju smisao te riječi mnogo ranije nego im roditelji objasne. Dijete se u tim godinama služi lažima jer je to - praktično. Laž mu pomaže da izbjegne kaznu, da sakrije loše ocjene i da se pravi važno pred prijateljima. Srećom, malo je djece koja redovito lažu, iako se neka služe lažima češće od drugih. Niža intelektualna razina utječe na pribjegavanje lažima u svrhu kompenzacije, tvrde dječji psiholozi.

U svakoj dobi dijete oponaša ponašanje roditelja. Mali dječak popravlja svoj kamion kao što njegov otac popravlja auto. Kako raste, dijete više ne imitira samo u igrama, nego u riječima i djelima. Roditelji su uzor savršenstva za svoje dijete. Zato je važno pokazati dobar primjer. Uvijek govoriti istinu, prilagođenu djetetovim godinama i situaciji. Na taj način se pridobija djetetovo povjerenje. Snaga tog osjećaja sigurnosti smanjit će u djetetu iskušenje da prevari. Djetetu je potrebno objasniti da biti pošten i uvijek govoriti istinu znači poštivati i sebe i druge. Time se dijete uči da nema samo sebi što predbacivati. No, to je moguće isključivo u okruženju u kojem se dijete osjeća sasvim sigurno, a što ovisi o ponašanju odraslih. Razgovor i objašnjenja često su korisniji od vikanja ili kažnjavanja. Da bi dijete moglo priznati lošu ocjenu ili kolektivnu kaznu u školi, treba ga osloboditi straha od kazne. Naravno, to ne znači biti ravnodušani i takve stvari prihvaćati bez riječi, no s pretjernom strogošću roditelja dijete postaje podmuklo zbog straha od kazne.

Teško je biti pun povjerenja kad majka najavi rutinski posjet liječniku, a sve završi cijepljenjem. Kako priznati lošu ocjenu, ako je obećan miran razgovor, a na kraju se pretvori u galamu? Što bi trebao misliti ako ga nagovarate da laže na telefon kako trenutno niste kod kuće? Malo je roditelja koji mogu mirne savjesti reći da nikada nisu bili ni u jednoj od ovih situacija, iako nemaju osjećaj da lažu svojoj djeci.

Rijetka su djeca "rođeni lažljivci". Takvima je sigurno potrebna pomoć psihologa. Drugi su uznemireni, zabrinuti, i lažu od straha pred kaznom. Varaju jer se boje odraslih, koji su ili previše strogi ili ne znaju komunicirati sa svojim djetetom. Odgoj temeljen na uzajamnom povjerenju uglavnom uklanja ovu ružnu dječju naviku.

Zanimljivo je da djeca znaju kako Pepeljuga, Snjeguljica ili vilenjaci ne postoje, ali vole slušati priče o njima. No, ona sanjaju i o mišu koji dolazi po zubić i posjetu Djeda Božićnjaka. Istinu o njima lako će prihvatiti ako znaju da će i dalje dobivati darove. Ali ako im istinu otkrije npr. prijatelj iz razreda dijete se može osjetiti prevareno od strane roditelja.

Trud se očito isplati

Neki poljoprivrednik na samrti pozva svoje sinove za koje je htio da postanu vrijedni, marljivi, ljudi i reče im: Dragi sinovi, nisam vam do sada rekao, ali - u jednom našem vinogradu zakopao sam blago!

Novac u brašnu - priča o savjesti

brasno_vreca_ilustracijaNeki Indijac došao po prvi put seoskom svećeniku i po prvi put zamolio malo brašna od njega. Misionar mu je dao dosta brašna u vrećici, ali znajući da ima veliku obitelj, stavio je i nešto novca. A on se vratio sutradan s novcem u ruci. Reče: "Oče, noćas nisam mogao oka sklopiti. U meni su se čitavu noć borila dva glasa. Jedan je govorio: našao si novac, ali nije tvoj i moraš ga vratiti misionaru koji ti je bio tako dobar i dao ti brašno. Drugi je govorio: Budi lukav: ako ti je dao onu vreći, znači da je sve tvoje, i brašno i novac. Kupi što god hoćeš." Oče, radije ću poslušati onaj prvi glas i živjeti u miru. Zato ti vraćam novac." Je li u prirodi čovjeka da bude pošten ili lukav? Kompromis koji ponizuje čovjeka: Znam, tvoja ti narav ne daje da lažeš niti da snuješ prevare: međutim lijepo je pobjeđivati. Trebaš se odvažiti. Za pokazivanje da smo pošteni bit će i drugih prilika. Ali sada, samo za jedan dan poslušaj mene, zaboravi stid. Imaš još dovoljno života da se pokažeš kao najpošteniji čovjek (Sofoklo)

Umberto de Vanna "s adolescentima"

Izbor - kratka priča

Neki je čovjek teško podnosio životne nevolje te se potužio jednom mudrom čovjeku: "Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv."

Je li ti potreban taj kamen? - poučna priča

vreca_krumpira_ilustracijaPitao je učenik učitelja: „Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.“ Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu prozirnu vreću. „Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost“ - reče učitelj - „uzmi jedan krumpir pa s jedne njegove strane napiši svoje ime, a s druge ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.“ „I to je sve?“ - upita učenik iznenađeno. „Ne“ - odgovori učitelj - „moraš uvijek sa sobom nositi tu vreću, i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno, stavi u nju krumpir.“ Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krumpirima i postala poprilično teška. Postalo je nezgodno nositi sa sobom. Uz to, krumpiri su se počeli kvariti. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neugodan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao: „Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je jako teška, a i krumpir se kvari. Predloži mi nešto drugo.“ Ali učitelj je odgovorio: „To isto događa se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primjećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj teret lako bismo zaboravili da nije toliko težak jer ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da promatraš cijeli taj proces sa strane. Svaki put kada se odlučiš uvrijediti ili nekome želiš nanijeti uvredu razmisli je li ti taj kamen potreban.“

preuzeto sa duhidusa.wordpress.com

Rob u oluji

Kad je maharadža isplovio na more podigla se velika oluja. Jedan od robova na lađi počeo je plakati i jadikovati od straha, budući da nikada prije nije bio na brodu.

Ispit savjesti prema molitvi Oče naš

Ispit savjesti prema molitvi Oče naš pomirenje_ilustracijaOče naš, koji jesi na nebesima Vjerujem li da je Bog moj Otac i da sam ja Njegovo dijete? Imam li puno pouzdanje u Njega, ili se držim pred Njim kao rob, pun straha i trepeta? Dolazi li mi pomisao da posumnjam u Njegovu ljubav prema meni? Sumnjam li u Njegovu Providnost? Oslanjam li se zaista na Njega, da me neće nikad napustiti, ni u sadašnjosti ni u budućnosti? Nastojim li naći vremena, da se divim Božjim djelima, da Boga hvalim i slavim i da mu se klanjam? Tko je nebeski Otac za me? Imam li o Njemu krive ideje, iskrivljeno mišljenje? Stvaram li od Boga idola, zamišljam li ga na svoju sliku? Jesam li svjestan da sam dragocjen u Božjim očima? Dolazi li mi napast da pomišljam kako me Bog prezire? Sveti se ime Tvoje Ako je Bog Otac, On je i sveti Bog. Poštujem li Božju svetost, osobe, mjesta ili stvari, koje su Njemu posvećene? Brinem li se da Boga bolje upoznam studijem, proučavanjem, slušanjem Riječi Božje, molitvom, itd.? Kako razvijam svoju vjeru? Kako govorim o Bogu? Govorim li s poštovanjem i ljubavlju? Šalim li se, izrugujem, ismijavam sa svetim stvarima, s religijom, s Bogom? Brinem li se da upoznam Oca nebeskoga? Dođi Kraljevstvo Tvoje Na kojem području moga bića Bog ne vlada kao apsolutni Gospodar? Koji grijeh je zapreka dolasku Kraljevstva Božjeg u mene? Sprječavam li svojevoljno dolazak Kraljevstva Božjega: grješna šutnja, strah, ljudski obzir, nemarnost, nepokretnost? Brinem li se za spasenje i duhovnu sreću grješnika? Jesam li u tome nemaran? Molim li za obraćenje grješnika? Dolazi li mi napast da svedem Kraljevstvo Božje na jedino političko oslobođenje ili socijalni napredak? Rastavljam li širenje Evanđelja od ljudskog oslobođenja? Kojim sredstvima tražim da dođe Kraljevstvo Božje? Evanđeoskim ili nasiljem, oružjem? Jesam li nesnošljiv u svojoj vjeri? Budi volja Tvoja Želim li i tražim li zaista da se u mom životu ostvari volja Božja? Ljubim li tu volju i želim li je više od svoje volje? Prihvaćam li je s vjerom? Jesam li uvjeren da me nebeski Otac ljubi kad mi je Njegova volja teška i mučna? Jesam li ustrajan biti vjeran volji Božjoj u neuspjehu, u patnji, u grijehu, u bolesti ili u smrti? Molim li da upoznam volju Božju, da ostvarim tu volju? Nastojim li raspoznati volju Božju? Kako uvažavam Božje zapovijedi? Kao dužnosti ili sredstva da upoznam i ispunim volju Božju? Pokoravam li se Bogu iz ljubavi, ili zbog straha od pakla, od Božje kazne? Bojim li se Bogu reći DA za svoje zvanje i za svoj život? Kruh naš svagdanji daj nam danas Usudim li se od Boga i od drugih zamoliti ono što mi je potrebno za život? Što je bitno u mojim molitvama: materijalni kruh ili duhovna hrana? Je li moja molitva općenita ili se ograničuje na moje osobne potrebe? Molim li samo za druge, ili nastojim pružiti im kruh, koji njima manjka, dijeleći s njima od svoga suviška, od sposobnosti i svog vremena, itd.? Dopuštam li biti drugima na raspolaganju, ili se bojim da će mi oduzeti vrijeme? Dijelim li svoj kruh s onima koje mi Bog šalje? Kako? Nastojim li slaviti Boga i zahvaljivati mu za kruh, koji mi On daje svaki dan? Rasipam li dobra, koja su mi dana na raspolaganje? Hranim li svoj život kruhom života? Jesam li vjeran sakramentu Euharistije? Oprosti nama duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim Jesam li sumnjao u Božje milosrđe, u Božje oproštenje s obzirom na sebe? Opraštam li onome koji me je uvrijedio ili mučio? Kako? Samo ustima ili od srca? Opraštam li lako? Uvijek? Jesam li spreman oprostiti svom bratu, mužu, ženi, susjedu, svojoj djeci onako kako meni oprašta Otac nebeski’? Znam li učiniti prvi korak prema pomirenju? Događa li se da odbijem oprostiti ili da se pomirim? Jesam li zloban, kivan, osvetoljubiv? Podržavam li staru mržnju? Znam li priznati svoje zablude i svoje grijehe? Jesam li jedan od onih koji govore: »Opraštam, ali neću nikada zaboraviti«? Idem li na počinak prije pomirenja? Odbijam li razgovor zbog oholosti ili sebičnosti? Događa li se da nisam ništa učinio, što je u mojoj moći da se izmirim? Vjerujem li u oproštenje Božje za mene? I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla Vjerujem li u postojanje zla duha, sotone, đavla? Bojim li ga se? Jesam li ponizan pred napastima? Da odbijem napast, prihvaćam li se molitve, pokore, Riječi Božje? Kad me napadne napast, gubim li hrabrost? Vjerujem li, da mi Bog daje svaki dan potrebnu snagu da odbijem napasti, da odbijem zlo? Kad učinim zlo, znam li smjesta pogledati prema Bogu, nebeskom Ocu i zatražiti pomoć u sakramentu Pomirenja, kako bih se oslobodio od ropstva zla duha? Molim li za sve one koji strašno trpe da bi ostali vjerni u svojim obvezama? Podržavam li ih i ohrabrujem, da ustraju u dobru? Molim li Oca nebeskoga da me čuva od zla duha? Događa li mi se da se igram s napastima? Činim li što treba da smjesta otklonim napast?

prema duhidusa.wordpress.com

Velika bačva u kraljevstvu Grožđezemska

Bio je vladar malene zemlje po imenu Grožđezemska. Njegovo je kraljevstvo bilo puno vinograda i svi su se njegovi podanici bavili proizvodnjom vina.

Posao – priča o savjesti - čuješ li Božji glas

Jedan je mladić prije više godina tražio posao telegrafista. Pronašao je oglas u novinama i otišao na navedenu adresu. Telegraf_ilustracijaOndje je zatekao velik i užurban ured, ispunjen žamorom i bukom, a negdje u pozadini je telegrafist stalno kucao. Na jednom natpisu na zidu pisalo je kako kandidat treba sjesti i čekati da ga pozovu u odjeljak. Ispred mladića bilo je barem sedam-osam kandidata. Kako nije imao što izgubiti, sjeo je s ostalima i čekao. Nakon 2-3 minute, mladić je ustao i otišao u odjeljak. Ostali kandidati su se uskomešali i počeli mrmljati. Nakon nekoliko minuta šef telegrafske službe pojavio se na vratima i rekao: - Gospodo, možete ići. Mjesto je popunjeno. Jedan od kandidata rekao je: Ovaj kojega ste primili došao je posljednji. Nismo ni dobili priliku razgovarati s vama. To nije pošteno! Poslodavac će na to: Žalim, gospodo, no telegraf sve vrijeme Morseovom abecedom kucka poruku: 'Ako razumijete ovu poruku odmah uđite. Posao je vaš.' Izgleda da nitko od vas nije čuo ili nije razumio poruku. On ju je čuo i shvatio. Posao je njegov. Čuješ li Božju poruku? A razumiješ li je?

autor nepoznat

Shakespeare nikad nije postojao

U jednom društvu u prisustvu francuskog pisca i komičara Alphonse Allaisa govorilo se kako veliki pisac William Shakespeare nikada nije postojao i da je njegova djela napisao netko drugi.

Narcis - priča o oholosti

narcis_oholost_ilustracijaPrema grčkoj mitologiji nimfa Eho zaljubila se u prelijepog mladića Narcisa koji na nju uopće nije obraćao pažnju. Eho je venula od tuge sve dok od nje nije ostalo ništa osim glasa. Boginja Osvete osudila je oholog Narcisa da se zaljubi u svoj odraz u jezeru. Toliko je bio opčinjen sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade - gorske vile - i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” - pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, a jedino si ti imalo prilike izbliza promatrati njegovu ljepotu.” “Narcis je bio lijep?” - iznenadi se jezero. “Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao.” - odgovoriše Drijade. Jezero zašutje trenutak pa reče: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, gledao kako se u dubini njegovih očiju zrcali moja vlastita ljepota.”

Oscar Wilde

  Prepoznaješ li sebe u Narcisu ili u jezeru? OHOLOST JE TEŠKI GRIJEH IZ KOJEGA NASTAJU MNOGI DRUGI GRIJESI  

Möra - priča o egoizmu

Bio jednom čovjek koji je želio imati puno novaca. Mislio je samo na novac i kako da postane bogat i moćan. Stalno je mijenjao posao da bi što više zaradio. Bio je opsjednut zaradom.

Zanimljivosti

Nadbiskupija u Linzu u Austriji ponudila je besplatan download zvukova zvona triju najvažnijih crkava toga područja. Među zvonima čiji se zvuk može downloadati na mobilni telefon je i glasovito zvono Immaculata iz katedrale sv. Marije u središtu Linza.

Humor

Izgledate potišteno, velečasni. – zabrinuto će neki župljanin svom župniku. – Kako ne bi bio, sutra imam vizitaciju. – Što je vizitacija? – Posjet. Ali ne bilo kakav. Kako da vam objasnim? Posjet je kad Vam punac dođe u kuću, a vizitacija kad dođe punica.

Poslovice

Nije sretan onaj tko ima ono što želi, već onaj koji ne želi ono što nema. (Latinska)