Dvadeset dolara - priča o pravim vrijednostima Novo!

0 preuzimanja

Predavač je započeo seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara. Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“ Ljudi su počeli dizati ruke.

Tada im je rekao: „Jedan od vas dobit će ovih 20 dolara ali prvo mi dopustite da nešto učinim.“ Počeo je gužvati novčanicu. Potom je upitao: „Tko ju i dalje želi?“ Ruke su i dalje bile u zraku. On je nastavio: „A što ako učinim ovo?“ Ispustio ju je na tlo i počeo cipelom otirati po podu. Podigao ju je svu zgužvanu i prljavu. “I tko ju još uvijek želi?” Ruke su i dalje bile u zraku. Ovdje bismo trebali naučiti vrlo važnu lekciju. MA ŠTO UČINIO NOVČANICI I DALJE JU ŽELIŠ JER ONA NIJE IZGUBILA NA SVOJOJ VRIJEDNOSTI. ONA I DALJE VRIJEDI 20 DOLARA. Puno puta u našim životima bili smo bačeni i uprljani zbog naših krivih odluka i životnih okolnosti. Zbog toga smo se osjećali kao da smo bezvrijedni. Ali što god se dogodilo nikad nećeš izgubiti svoju vrijednost. Prljav ili čist, zgužvan ili ispeglan uvijek ćeš biti NEPROCJENJIV ONOMU TKO TE VOLI. Vrijednost našeg života ne proizlazi iz onoga što jesmo ili što radimo nego iz onoga čiji smo i kome pripadamo. Poseban si - nikada to ne zaboravi! Računaj na blagoslove koje imaš a ne na probleme. Ako te je Bog doveo do nečega – On će te i provesti kroz to.

autor nepoznat

Pregleda: 614 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 26. 11. 2019.

Zanimljivosti

Put od tvrđave Antonije tj. mjesta na kojem je Isus osuđen na smrt do mjesta raspeća dug je 600 metara.

Humor

Hodao čovjek plažom i odjednom ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od pijeska, kad se pojavi duh i reče: - Oslobodio si me iz lampe i znaš kako već ide dalje. Ali ovo je već treći put ovaj mjesec i već ste mi dosadili pa možeš tražiti samo jednu želju. *Čovjek se duboko zamisli i reče: – Evo već dvadeset godina živim u Americi i volio bih posjetiti svoj zavičaj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko oceana. *Duh se nasmija: – To je nemoguće. Zamisli samo koliko ljudi treba da se most izgradi. I kako uopće da stupovi dosegnu dno Atlantika! Reci neku drugu želju. *Čovjek se opet duboko zamisli i reče: – Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvijek govorile da ne marim za njih i da sam bezosjećajan. Volio bih da mogu razumjeti žene… da znam što one osjećaju, što misle kad iznenada zašute… da znam zašto plaču… da znam što one zbilja žele kad kažu “ma ništa”… da znam kako ih usrećiti. *Duh će na to: – Hoćeš li most sa dvije ili četiri trake?

Poslovice

Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi. (Arapska)