Hram bratske ljubavi Novo!
0 preuzimanja
Otac je dvojici svojih sinova ostavio u nasljeđe polje zasijano pšenicom. Jedan brat je imao brojnu obitelj i bio je siromašan, a drugi koji je živio sam bio je bogat.
Polje su podijelili na dva jednaka dijela.
Kad je došlo vrijeme žetve, jedan od braće probudi se noću i počne razmišljati: „Ja sam bogat, što će meni toliki snopovi? Moj brat je siromašan i treba mnogo više pšenice za svoju brojnu obitelj.“
Ustane on iz postelje i pođe u svoj dio polja. Nakupi mnogo snopova i prenese ih na bratovu polovicu.
Iste noći probudio se i njegov brat, te razmišljao:
“Moj brat nema ni žene ni djece, jedino u čemu može uživati jest bogatstvo.“ Ustane iz postelje, pođe u polje i prebaci puno snopova na bratovu stranu.
Kad su se braća ujutro pojavili u polju, bijahu začuđena kako se snopovi ni jednomu ni drugomu nisu umanjili.
I tako se događalo nekoliko noći za redom.
Svaki je prenosio svoje snopove na bratovu stranu,
a ujutro bi ustanovio da su snopovi na starom mjestu.
Jedne noći su se međutim dvojica braće natovarena snopovima srela na sred polja. Tada im je postalo jasno što se događa.
Istoga časa začuju s neba glas:
„Ovo mjesto, na kojem se očitovala tolika bratska ljubav, zaslužuje da se na njemu izgradi moj hram: hram bratske ljubavi.“
Kažu da je kralj Salomon izabrao upravo to mjesto za gradnju hrama.
Zapitajmo se bi li danas uspio pronaći mjesto za svoj hram?
prema priči Bruna Ferrera
| Pregleda: | 891 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Skupini od 50 ljudi predavač je neočekivano prekinuo izlaganje. Podijelio im je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom ispiše svoje ime.
Jedini preživjeli brodolomac našao se na malom, nenaseljenom otoku.
Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan bi gledao prema horizontu nailazi li netko da mu pomogne.
Umoran i obeshrabren počeo je graditi kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena.
Jednoga dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo –primijeti veliki dim koji se prema nebu uzdizao iz njegove kolibe.
Bio je strašno ljut i tužan. Bože, kako si mi ovo mogao učiniti?!
Rano, sljedećega dana, probudio ga je zvuk brodskoga motora koji se približavao otoku.
Ali... – upitao je ljude koji su ga došli spasiti – kako ste znali da sam tu?!
Vidjeli smo tvoje dimne signale!
NEMOJ SE OBESHRABRITI KAD TI NEŠTO POĐE PO ZLU.
SJETI SE: TO BI MOGLI BITI „DIMNI SIGNALI“ I MILOST BOŽJA...
autor nepoznat