Kome pripada ta uvreda? Novo!

0 preuzimanja

mozak_srce_uvreda_ilustracija što uvrede čine mozgu i srcu

Ovo je priča o jednom duhovnom učitelju, za kojega se vjerovalo da ga nitko ne može uvrijediti. Neki zapadnjak, provokator, čuvši za njega odlučio ga je izazvati. Po dolasku u njegov hram, počeo je čovjeka vrijeđati i ponižavati na razne načine.

Učitelj je međutim ostao u potpunosti pribran, ničim nije pokazao da ga došljakovo ponašanje uznemirava. Ovaj drugi nije mogao vjerovati vlastitim očima i ušima. Kad mu je ponestalo psovki i uvreda upita učitelja: „Razumijem ja te vaše duhovne stvari i kao, nije vas briga što drugi ljudi misle, ali, ja sam te ponizio i uvrijedio, trebaš se naučiti boriti za sebe.” Učitelj je progovorio po prvi put: „Sinko, mogu li ti postaviti samo 2 pitanja?“ „Naravno“, reče čovjek. Tada učitelj reče: „Ako ti meni doneseš poklon, a ja ga ne prihvatim, kome poklon pripada?” Čovjek reče: „Pa, ako ne prihvatiš poklon, onda i dalje pripada meni.” Učitelj potom nastavi: „A sada, sine moj, ako ti meni pružaš samo uvredu, a ja je ne prihvatim, kome ona i dalje pripada?”

autor nepoznat

Pregleda: 722 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Životinje pred jaslicama
Životinje pred jaslicama

Bozic-jasliceKad su svi pastiri posjetili štalicu, darovali Dijete i vratili se svojim stadima, odlučiše poći životinje i vidjeti čudo prve božićne noći.

Prvi su, naravno, krenuli veliki i moćni. Orao se s krikom digao u visine, lav zalupi teškom šapom i riknu da je odjekivala noć, slon zatutnji šumom, a žirafa ponosno podiže glavu kao da joj nitko na svijetu nije ravan.

I male su životinje odlučile poći. U jednoj se skupini nađoše miš, vrabac, krtica i dabar.

Što se veliki i jaki prave važni - primijeti miš. Možda ni Bogu nismo važni kad nas je ovakvima stvorio - nadoda krtica. A orao se već spustio pred jaslice šireći svoja krila.

Ulaz u štalicu bio je tako uzak i malen da nije mogao ući. Zamahnu krilima i sruši gredu iznad vrata. Vidjevši da će se skoro i vrata srušiti povuče se u obližnji grm dok je slama s prašinom koju je digao letjela posvuda uokolo.

Lav je htio ravno u jaslice, ali je zapeo u okviru vrata. Žirafa ništa nije vidjela jer je Dijete bilo prenisko, pa je od nervoze počela trgati slamu s krova čime je započeo pravi nered. K tome, i voda od posljednjih kiša slila se u štalicu. Napokon je stigao i slon. Pokušao je proviriti, ali štalica se počela ljuljati kao da je od kartona.

Josipu je bilo dosta. Podigao je štap i zaprijetio životinjama da ne prilaze blizu.

Mnogo kasnije došuljale su se male životinje.

Miša su boljele slabe noge, krtica se mučila tražeći put, dabar je kašljucao jer ga je umorio put po suhom, a vrabac je izgubio pola krila jedva umakavši nekoj grabežljivoj rođakinji.

Kad su došli pred jaslice nitko nije bio ni predug, ni preširok, ni previsok ni prevelik.

Ušli su u štalicu i divili se Djetetu. Pogledaše uokolo i iznenadiše se neredu u kojem je ležalo Dijete. Dadoše se na posao. Vrabac je počeo skupljati slamu, miš je načinio odvodne kanale, dabar je učvršćivao šiblje.

Kad su to vidjele velike životinje, pridružile su se malima. Žirafa je digla slamu na krov, slon je podigao vrata te ih je Josip ponovno stavio na nosače, a orao je krilima provjetravao štalicu.

Samo je lav stajao po strani. Kroz njegovu glavu teško se probijala misao o novorođenom Kralju. Da se sagne, on koji se ni pred kim nije sagibao?!

Onda je došla krtica i zamolila ga je da je povede pred novoga Kralja. Lav se dvoumio i vidjevši da je slijepa uze je u velike šape i povede u štalicu. Malo se sagnuo, malo se nagnuo, ali je ipak i on ušao.

Pouka priče: uči od marljivih i skromnih i ne dopusti da te oholost udalji od Isusa.

Ivan Bosco i kočijaš
Ivan Bosco i kočijaš
Ivan-don-Bosco-crtezJednog dana don Bosco je kočijom krenuo u posjet zavodu za dječake za koje se brinuo. Putem reče kočijašu: - Lijepog konja imate. - Istina. Svaki dan ga timarim oko dva sata. - A koliko vremena dnevno potrošite za svoju dušu? - Nemam vremena, velečasni, imam toliko posla. Stalno sam na ulici, brinem se za konja, kočiju... - Ja bi onda više volio biti vaš konj nego vaša duša! - reče don Bosco.

Zanimljivosti

U informatičkoj tvrtci Nutzwerk iz Leipziga vrijedi strogo pravilo prema kojem u uredima nema cviljenja i žaljenja. Pesimisti, grintavci i cvilidrete imaju pravo na dva uzdaha nezadovoljstva. Omakne li im se treći, put prema burzi širom im je otvoren. Dobro raspoloženje ključno je za uspješno obavljanje posla.

Humor

Dama dolazi u knjižaru i moli trgovca da joj preporuči neku knjigu za bolesnoga muža. Neku s vjerskim sadržajem? – pita prodavač. – Ne, nije potrebno. Krenulo mu je nabolje!

Poslovice

Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna. (Rumunjska poslovica)