U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencije za odgoj za obrazovanje, u subotu, 3. ožujka održan je drugi ovogodišnji nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi.
U dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se oko 250 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije kako bi kroz tri tematska predavanja i pedagošku radionicu sudjelovali u stručnom usavršavanju na temu: Brak i obitelj u društvu i Crkvi danas.
Nakon zajedničke molitve koje su predvodili vjeroučitelji Renato Đikić i Katja Lončar, u rad stručnog skupa sudionike je uveo don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda. Povezujući temu skupa sa skorom proslavom Trećeg nacionalnog susreta Hrvatskih katoličkih obitelji predstojnik je istaknuo važnost vjeroučitelja u nadogradnji roditeljskog odgoja, zahvalivši svima koji su pridonijeli u dvogodišnjoj pripremi za susret kroz osmišljavanje kateheza na temu očinstva i majčinstva te aktivno sudjelovanje u literarno-likovnom natječaju učenika „Na ramenima moga tate i „U zagrljaju moje mame“.
Nakon uvodnog dijela uslijedilo je prvo predavanje na temu Brak i obitelj pred suvremenim društvenim mijenama koje je održala prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i pročelnica Katedre za obiteljsko pravo. Govoreći o braku i obitelji kao društvenim vrijednostima predavačica se referirala na veliko europsko istraživanje o vrijednostima koje je pokazalo kako brak nije zastarjela institucija te je obitelj u životu pojedinaca vrlo važna komponenta. Prema njezinim riječima, mnogi međunarodni ugovori i dokumenti definiraju obitelj kao temeljnu društvenu zajednicu, daju joj posebno značenje i obvezuju državu na njezinu zaštitu. Obiteljsko pravo razlikuje prava koja pripadaju njezinim članovima od dužnosti države koja je štiti i podupire, a među osobnim pravima navodi se pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji te pravo na poštivanje obiteljskog života.
Iako brak u osnovi ima heteroseksualno i monogamno obilježje, neka zakonodavstva omogućuju sklapanje istospolnog braka kao i formiranje različitih oblika životnih zajednica koje su zaštićene i regulirane propisima. Osim toga, tradicionalno poimanje obitelji i braka ugrožavaju i ostale promjene u društvu, utječući na povećanje broja osoba u samačkom domaćinstvu te pojavu sve kasnijeg zasnivanja braka i obitelji. Iako je institut braka uređen u obiteljskom zakonodavstvu zamjetan je utjecaj smanjenja njegove važnosti kroz nedovoljno zauzimanje države u pripremi za sklapanje braka i njezinog angažmana u slučaju sukoba bračnih drugova i olakšavanja razvoda. Veliki izazov predstavlja i pitanje tko sve čini obitelj te smiju li se miješati emotivni pogledi na obitelj s onim stručnim i znanstvenim. Prema riječima predavačice, svi međunarodni dokumenti o obitelji u središtu imaju djecu, no čini se kako hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo ne želi jasno definirati tko čini obitelj. Utjecaj na to zasigurno imaju i različiti lobiji koji žele proširiti obitelj na istospolne partnere, izjednačavajući prava izvanbračnih drugova s pozicijom homoseksualnih partnera.
U zadnjem dijelu svog predavanja prof. Hrabar se osvrnula na odgojnu i obrazovnu ulogu obitelji naglašavajući kako aktualno obiteljsko zakonodavstvo oduzima mnoge atribute smjernica roditeljskog odgoja te zanemaruje primarnost roditeljske uloge u odgoju djece. Kao pozitivan primjer navela je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske koji ima posebno značenje u uređenju pitanja vjeronaučne nastave u školama, a njegovu važnost podupire i Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe ističući roditeljsku uloga u odabiru i poziciji vjeronauka kao izbornog predmeta. Sve to dokazuje kako je uloga roditelja u obrazovnom procesu važna i nezaobilazna, a uloga obitelji i roditelja u odgoju presudna, zaključila je prof. Hrabar.
Nakon tematske rasprave te obavijesti iz Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje uslijedila je stanka te drugo predavanje koje je na temu Brak i obitelj u svjetlu apostolske pobudnice Amoris laetitia održala izv. prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre religiozne pedagogije i katehetike na KBF-u u Splitu, U prvom dijelu svog predavanja Garmaz je naglasila kako adekvatan položaj djeteta u obitelji pretpostavlja da se ono u njoj osjeća sigurno, sretno i zadovoljno, što pretpostavlja psihičku, socijalnu, moralnu i duhovnu zrelost roditelja. Temeljna svrha obiteljskog odgoja je razvoj i izgrađivanje čestitog, cjelovitog, marljivog, sposobnog i uljuđenog čovjeka, a upravo obitelj postavlja osnove tjelesnog, duhovnog, intelektualnog, moralnog, estetskog i radnog odgoja. Sadržaj i zadaća obiteljskog odgoja je odgajanje cjelovitog čovjeka sa smislom za ljubav, međusobno razumijevanje, sebedarje, uspostavu odnosa s osobama suprotnog spola, pripremanje za brak i obiteljski život te razvijanje želje za potomstvom i odgovornim roditeljstvom.
Prof. Garmaz navela je pri tom rezultate istraživanja s Australskog instituta za obitelj koja su pokazala da je vjera važan čimbenik za opstanak obitelji, dok su neka američka i kanadska istraživanja pokazala postojanje četiri osnovna tipa obitelji: tradicionalni, moderni, nepovezani i emocionalno narušeni. Prema njezinim riječima, čak i nova PISA istraživanja dokazuju kako roditelji intenzivno utječu na obrazovni rezultat djece, ponekad više od same škole, što je opet povezala s papinom porukom u pobudnici Amoris laetitia, nazvavši je srdačnim i praktičnim pozivom na bračni i obiteljski život u svjetlu kršćanske vjere. Papa u njoj poziva obitelji na realistično prihvaćanje ograničenja, izazova i nepotpunosti kao i poziva zajedničkog rasta. Kroz trajni odgoj, a ne nadomještaj savjesti ne smijemo erotsku dimenziju ljubavi smatrati nužnim zlom ili teretom već ju promatrati kao Božji dar koji uljepšava susret supružnika. U prevladavanju obiteljskih poteškoća središnju ulogu ima crkveni pastoral nastojeći ojačati brakove i preduhitriti lomove, a od zajedništva s Crkvom ne profitiraju samo brakovi i obitelji već i sama Crkva koja svoju trajnu snagu crpi upravo iz ljubavi koja se živi u obiteljima, zaključila je u svom predavanju prof. Garmaz.
Na prethodno izlaganje nadovezao se dr. sc. Mihael Prović, profesor na Katedri religiozne pedagogije i katehetike na KBF-u u Splitu. U svom predavanju, pod nazivom Odgojno-katehetska zadaća obitelji u svjetlu Amoris laetitia, naglasio je kako se ovu pobudnicu često shvaća kao svojevrsni kompromisni dokument koji pri opisivanju identiteta i imidža kompleksnog lica katoličke obitelji ostavlja dovoljno prostora i tzv. progresistima i tzv. konzervativcima u Crkvi. Odgojno-katehetske zadaće katoličke obitelji u svjetlu ovog dokumenta vezane su uz težnju za dijalogom i jedinstvom, nježnost u obitelji, suočavanje s problemom nezaposlenosti, te osobnih ili obiteljskih tragedija. Papa ističe suočavanje suvremene obitelji s problemima individualizma, manjka motiviranosti za brak i obitelj, mentaliteta protivnog rađanju djece, slabljenja vjerske prakse, zlostavljanja djece, selilaštva, progona kršćana, starosti i individualnosti, nasilja nad ženama, rodne ideologije, državnog nametanja kontracepcije, sterilizacije i pobačaja te pokušaja izjednačavanja braka s izvanbračnim životom i istospolnom zajednicom.
Nerazrješivu bračnu vezu muškarca i žene papa naziva darom i zvanjem, sakramentom za posvećivanje i spas supružnika, a ne društvenom konvencijom ili ispraznim obredom. Crkva treba pastoralno skrbiti za vjernike koji su civilno vjenčani kao i za rastavljene koji su u novim vezama, a obiteljima koje ne mogu imati djecu papa savjetuje posvajanje djece. Posebnu važnost pobudnica poklanja prisutnosti oca i majke u obitelji i društvu gdje se te uloge gube, s naglaskom na slobodi odgaja djece u skladu sa svjetonazorom njihovih roditelja. Stanoviti izazov je moralni i spolni odgoj djece, vrijednost sankcija i discipline u odgoju kao poticaj na dobro te tehnološki autizam kao opasnost za djecu i mlade. Papa vidi potrebu učiti djecu prihvatiti vlastito tijelo, a roditelje vidi kao aktivne subjekte u katehezi svoje djece. Iako o razvodu govori kao o zlu u koje upadaju mnoge obitelji, papa ističe važnost pastoralne brige i ljubavi o rastavljenima i civilno ponovno vjenčanima, o osobama koje sklapaju miješani brak te o brizi prema osobama s homoseksualnim sklonostima gdje ne dopušta analogiju istospolnih zajednica s brakom i obitelji. U tom smislu, kako je zaključio predavač, Crkva stoji na putu milosrđa i integracije, nikoga ne osuđujući zauvijek, već pružajući Božje milosrđe svima koji ga traže iskrena srca.
Obitelj kao sveprožimajući sadržaj vjeronaučne nastave bila je tema pedagoške radionice s kojom je zaključen stručni skup. Kroz model iskustvenog učenja vjeroučitelji, podijeljeni u osam osnovnoškolskih i dvije srednjoškolske skupine, osjetili su važnost braka i obitelji u društvu i Crkvi, promišljali su o pedagoško-katehetskoj zadaći obitelji te su ponudili konkretne modele suradnje vjeroučitelja i roditelja. Kroz prigodni video materijal sudionici su osvijestili prethodna i stečena iskustava, a kroz vođeni razgovor i plenumsku raspravu uz pomoć voditeljskog muško-ženskog para otkrivali su značenja ideja stečenih tijekom radionice. Konkretna primjena novih spoznaja i vještina ostvarena je kroz rad u skupinama čiji je ishod bio osmišljavanje faze aktualizacije u jednoj od ponuđenih nastavnih jedinica, usvajanje vještine asertivnog govora u rješavanju problemske situacije, razvijanje modela suradnje s roditeljima te pronalazak načina većeg angažmana laika u životu župne zajednice.
Petar Kelvišer